Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Jeremija 20”.
1 Kad svećenik Pašhur, sin Imerov — a on bijaše vrhovni predstojnik u Domu Gospodnjemu — ču Jeremiju kako prorokuje te riječi, 2 tada Pašhur udari proroka Jeremiju i baci ga u klade što bijahu kod Gornjih dveri Benjaminovih, koje su kod Doma Gospodnjega. 3 I dogodi se sutradan, kad Pašhur izvadi Jeremiju iz klada, da mu reče Jeremija: »Gospod te više ne zove imenom tvojim — Pašhur, već Magor-Misabib. 4 Jer ovako veli Gospod: ‘Ja te, evo, predajem užasu — tebe i sve prijatelje tvoje; i oni će pasti od mača svojih neprijatelja, a tvoje će oči to gledati. I sveg Judu predat ću u ruke kralja babilonskoga, i on će ih odvesti u sužanjstvo u Babilon i pobiti ih mačem. 5 Predat ću i sve bogatstvo ovoga grada i sav trud njegov i sve skupocjenosti njegove; i sve blago kraljeva Judinih predat ću u ruke njihovih neprijatelja, i oni će ga oplijeniti i pograbiti ga i odnijeti ga u Babilon. 6 A ti ćeš, Pašhure, sa svima koji žive u tvom domu otići u sužanjstvo; i doći ćeš u Babilon i tamo ćeš umrijeti i tamo biti sahranjen — ti i svi tvoji prijatelji kojima si laži prorokovao.’« 7 Zaveo si me, Gospode, i dadoh se zavesti; nadjačao si me i svladao. Na podsmijeh sam svednevice, svatko mi se podruguje. 8 Jer kad god progovorim, vapijem. »Nasilje i zator!« vičem. Jer riječ Gospodnja bude mi na sramotu i porugu povazdan. 9 Stoga rekoh: »Neću ga više spominjati niti ću više govoriti u ime njegovo.« Ali mi u srcu bijaše kao oganj usplamtjeli, zatvoren u kostima mojim; i izmorih se zadržavajuć’ ga, i ne mogoh više. 10 Jer čuh klevete mnogih: »Užas odasvud! Prijavite, i mi ćemo prijaviti!« Svi moji prijatelji čekahu moje posrnuće: »Možda bude zaveden pa ga nadvladamo i izvršimo svoju osvetu nad njim.« 11 Ali sa mnom je Gospod kao strašni junak. Zato će progonitelji moji posrnuti i neće nadvladati. Postidjet će se silno jer neće uspjeti; njihova vječna sramota neće se zaboraviti. 12 Zato, Gospode Nad Vojskama, koji proničeš pravednika i vidiš mu bubrege i srce, daj da vidim tvoju osvetu nad njima, jer tebi sam povjerio parbu svoju. 13 Pjevajte Gospodu, hvalite Gospoda, jer on izbavi dušu potrebita iz ruke zlotvorā. 14 Proklet bio dan u koji se rodih, dan kad me rodi mati moja ne bio blagoslovljen! 15 Proklet bio čovjek koji ocu mojem dojavi govoreći: »Rodio ti se sin! Muško!«, obradovavši ga uvelike. 16 Ta bilo tom čovjeku kao gradovima što ih Gospod razori a da nije zažalio; pa nek ujutro čuje vapaj, a o podne poklič. 17 Jer me ne pogubi od utrobe da bi mi mati moja bila moj grob, a utroba njezina ostala trudna dovijeka. 18 Zašto izađoh iz utrobe da gledam muku i žalost, da se u sramoti skončaju dani moji?