Jeremija 22

19. 02. 2024.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Jeremija 22”.

1 Ovako veli Gospod: »Siđi u dvor kralja Judina i prozbori ondje ovu riječ. 2 I reci: Čuj riječ Gospodnju, kralju Judin, koji sjediš na prijestolju Davidovu, ti i sluge tvoje i puk tvoj koji ulazi na ove dveri. 3 Ovako veli Gospod: ‘Činite pravicu i pravdu, i izbavite opljačkana iz ruke tlačiteljeve. Nemojte zlostavljati i nemojte nauditi strancu, sirotu i udovici niti prolijevati krvi nedužne na ovome mjestu. 4 Jer ako budete doista vršili ovu riječ, tada će na dveri ovoga Doma ulaziti kraljevi koji sjede na prijestolju Davidovu jezdeći na kolima i konjima — oni i sluge njihove i puk njihov. 5 Ako pak ne budete poslušali ove riječi, zaklinjem se sobom’, riječ je Gospodnja, ‘da će taj dom postati razvalina.’« 6 Jer ovako veli Gospod za dvor kralja Judina: »Ti si za me Gilead, glava Libanona. Doista, pretvorit ću te u pustinju, u gradove nenastanjene. 7 I spremit ću protiv tebe zatirače, svakoga s oružjem njegovim, i oni će posjeći tvoje birane cedrove i pobacati ih u oganj. 8 I mnogi će narodi prolaziti mimo toga grada i govorit će jedan drugomu: ‘Zašto je Gospod tako postupio s ovim velikim gradom?’ 9 Tada će im reći: ‘Zato što su ostavili savez Gospoda, Boga svojega, i klanjali se drugim bogovima i služili im.’« 10 Ne plačite za mrtvim i ne žalite ga; zaplačite gorko za onim koji odlazi, jer taj se više neće vratiti niti će vidjeti svoju rodnu zemlju. 11 Jer ovako govori Gospod o Šalumu, sinu Jošije, kralju Judinu, koji kraljevaše namjesto svojega oca Jošije i koji je otišao iz ovoga mjesta: »Ovamo se više neće vratiti, 12 nego će umrijeti u mjestu kamo ga prognaše, a ovu zemlju neće više vidjeti. 13 Jao onomu koji svoju kuću gradi nepravično, i odaje svoje nepravedno; koji bližnjega svojega prisili da služi besplatno i ne dadne mu ništa za njegov posao; 14 koji kaže: ‘Sagradit ću sebi prostranu kuću s prozračnim odajama’, pa probije sebi prozore te je obloži cedrom i oboji u crveno. 15 Jesi li ti kralj zato što se cedrom razmećeš? Nije li otac tvoj jeo i pio, a činio pravicu i pravdu? Tada mu bijaše dobro. 16 Branio je pravo uboga i potrebita; tada bijaše dobro. Zar ne znači to mene poznavati?« riječ je Gospodnja. 17 »Ali tvoje oči i srce tvoje ne idu za drugim nego za dobitkom i za prolijevanjem krvi nedužne i za tlačenjem i za činidbom nasilja.« 18 Zato ovako govori Gospod o Jojakimu, sinu Jošijinu, kralju Judinu: »Za njim neće jadikovati: ‘Jao, brate moj!’ I: ‘Jao, sestro moja!’ Za njim neće jadikovati: ‘Jao, gospodaru!’ I: ‘Jao, slavo njegova!’ 19 Bit će sahranjen pogrebom magarca, odvučen i bačen onkraj dveri jeruzalemskih. 20 Uzađi na Libanon i viči, i u Bašanu digni svoj glas; zavapi i s Abarima, jer skršeni su svi tvoji ljubavnici. 21 Govorio sam ti u tvom blagostanju, a ti reče: ‘Neću slušati!’ To je tvoj put od mladosti tvoje, da ne slušaš glasa mojega. 22 Sve tvoje pastire popast će vjetar, a ljubavnici tvoji u sužanjstvo će otići. Tek ćeš se tada postidjeti i posramiti se zbog sve svoje zloće. 23 Ti što prebivaš na Libanonu, što se gnijezdiš po cedrovima, kako ćeš biti umilna kad patnje dođu na te, bolovi kao u rodilje!« 24 »Tako ja živ bio«, riječ je Gospodnja, »kad bi ti, Konija, sine Jojakimov, kralju Judin, bio pečatnjak na mojoj desnici ruci, ipak bih te odande strgnuo. 25 Jer predat ću te u ruke onih koji traže tvoj život i u ruke onih od čijega lica ti strahuješ i u ruke Nabukodonosora, kralja babilonskoga, i u ruke Kaldejaca. 26 I bacit ću tebe i mater tvoju koja te rodila u drugu zemlju gdje se niste rodili; i tamo ćete pomrijeti. 27 Ali u zemlju u koju se žele vratiti, u nju se neće vratiti. 28 Je li taj čovjek Konija prezren, smrskan kumir? Ili posuda u kojoj nema miline? Zašto bijahu izbačeni, on i potomstvo njegovo, i prognani u zemlju koju ne poznaju? 29 Zemljo, zemljo, zemljo, poslušaj riječ Gospodnju! 30 Ovako veli Gospod: »Upišite za ovoga čovjeka: ‘Bez poroda. Čovjek koji nije uspio za svojega vijeka. Jer nitko od njegova potomstva neće uspjeti sjesti na prijestolje Davidovo niti ikada više vladati nad Judom.’«