Vjerujte Njegovim prorocima Biblija

Jeremija 4

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Jeremija 4”.

1 »Ako se, Izraele, kaniš vratiti«, riječ je Gospodnja, »k meni se vrati; i ako ispred mene ukloniš gnusobe svoje, tada nećeš lutati. 2 I zaklinjat ćeš se: ‘Tako živ bio Gospod’ — u istini, u pravdi i u pravednosti. I u njemu će se blagoslivljati narodi, i njime se dičiti.« 3 Jer ovako veli Gospod ljudima Jude i Jeruzalema: »Iskrčite sebi krčevine i ne sijte među trnjem. 4 Obrežite se Gospodu i skinite pretkožicu sa srca svojega, vi ljudi iz Jude i stanovnici Jeruzalema, da zbog zlih djela vaših jarost moja ne izađe kao vatra i plane tako da je nitko ne može ugasiti.« 5 Objavite u Judi i razglasite u Jeruzalemu, i recite: »Zatrubite u rog u zemlji; viknite glasno i recite: ‘Skupite se, pa pođimo u gradove utvrđene.’ 6 Dignite stijeg prema Sionu. Utecite! Nemojte stati! Jer zlo ja dovodim sa sjevera i propast veliku.« 7 Lav se podiže iz svog čestara, a zatornik narodā zaputivši se izađe iz mjesta svojega da zemlju tvoju pretvori u pustoš. Gradovi tvoji bit će razvaline bez žitelja. 8 Zato pripašite kostrijet, jadikujte i kukajte, jer žestina gnjeva Gospodnjega nije se odvratila od nas. 9 »I dogodit će se u onaj dan«, riječ je Gospodnja, »da će klonuti srce kralja i srce knezova; i zaprepastit će se svećenici, a zgranut’ se proroci.« 10 Tada rekoh: »Ah, Gospodine Gospode! Zaista si teško prevario ovaj puk i Jeruzalem govoreći: ‘Imat ćete mir’, a mač nam prodrije u dušu.« 11 U to će se vrijeme reći ovom puku i Jeruzalemu: »Vruć vjetar s goleti u pustinji puše prema kćeri puka mojega, ali ne da ovije niti da pročisti; 12 vjetar jači od ovih doći će k meni. I ja ću njima sad izreći sud.« 13 »Gle, on se diže kao oblaci, a kola su mu poput vihora; konji su njegovi od orlova brži. Jao nama jer smo razoreni!« 14 Operi svoje srce od zloće, Jeruzaleme, da bi se spasio. Dokle će se tvoje opake misli u nutrini tvojoj rojiti? 15 Jer glas javlja od Dana, i iz Efraimova gorja oglašuje nevolju. 16 Podsjetite narode; eno, oglasite u Jeruzalemu: »Opsadnici dolaze iz daleke zemlje i podižu glas svoj protiv gradova Judinih. 17 Kao čuvari poljski svrstaše se protiv njega uokolo, jer se pobunio protiv mene«, riječ je Gospodnja. 18 »Put tvoj i djela tvoja to ti učiniše. To je tvoja zloća. Kako je gorka, kako li dopire do srca tvojega!« 19 Utrobo moja, utrobo moja! Previjam se! Srce moje! Srce moje lupa u meni, ne mogu šutjeti; ta čula si, dušo moja, glas roga, pokliče bojne. 20 Proglašuje se slom za slomom, jer sva je zemlja razorena. Moji su šatori iznenada razoreni, i zavjese moje učas. 21 Dokle ću gledati stijeg i slušati glas roga? 22 »Jer moj je puk bezuman, mene ne poznaje. Oni su djeca mahnita i nemaju oni razbora, oni su mudri da čine zlo, ali činiti dobro ne umiju.« 23 Gledao sam zemlju, i gle — bijaše bezlična i prazna, i nebesa — i svjetlosti im ne bijaše. 24 Gledao sam planine, i gle — tresle su se, i svi se brjegovi uzdrmaše. 25 Pogledah, i gle — ne bijaše čovjeka, i sve ptice nebeske odletješe. 26 Pogledah, i gle — plodna zemlja bijaše pustinja, i svi gradovi njezini bijahu porušeni pred Gospodom, zbog žestine gnjeva njegova. 27 Jer ovako veli Gospod: »Sva će se zemlja u pustoš pretvoriti; ali je neću sasvim dokrajčiti. 28 Zbog toga će zemlja tugovati, i nebesa će gore potamnjeti; jer obrekoh, naumih, i neću se pokajati niti ću se od toga odvratiti. 29 Od vike konjanika i strijelaca sav grad će bježati. Ići će u šipražje i penjati se na hridine. Svaki će grad biti napušten i nitko u njemu neće stanovati. 30 A ti, opustošena, što ćeš učiniti? Da se i grimizom zaodjeneš, da se i zlatnim nakitom uresiš, da oči svoje i ličilom izdužiš, uzalud se uljepšavaš. Ljubavnici te tvoji preziru, traže život tvoj. 31 Jer čuo sam glas kao u bolesnice, vrisak kao u one koja prvi put rađa, glas kćeri sionske što uzdiše pružajuć’ ruke svoje: ‘Jao sad meni! Jer duša mi smalaksa zbog ubojica.’«