Vjerujte Njegovim prorocima Biblija

Jeremija 44

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Jeremija 44”.

1 Riječ koja dođe Jeremiji za sve Židove koji življahu u zemlji egipatskoj, koji življahu u Migdolu i u Tahpanhesu i u Nofu i u zemlji Patrosu, govoreći: 2 »Ovako veli Gospod Nad Vojskama, Bog Izraelov: ‘I sami vidjeste sve zlo što sam ga svalio na Jeruzalem i na sve gradove Judine; i evo, oni su danas razvaline, i u njima nitko ne živi, 3 zbog zla njihova što ga počiniše da bi mene razjarili, odlazeći kaditi i služiti drugim bogovima kojih nisu poznavali, ni oni ni vi ni očevi vaši. 4 A ja sam vam slao sve svoje sluge proroke, zarana ih dižući i šaljući ih, govoreći: ‘Ded, ne činite te gnusne stvari koje su mi mrske.’ 5 Ali oni ne poslušaše i ne prikloniše uho svoje da bi se odvratili od svoje zloće, da ne pale kȃd drugim bogovima. 6 Zato se srdžba moja i gnjev moj izliše i usplamtješe po gradovima Judinim i po ulicama jeruzalemskim; i postadoše razvaline i pustoš, kao što su danas.’ 7 Zato sad ovako veli Gospod, Bog Nad Vojskama, Bog Izraelov: ‘Zašto vi činite tako veliko zlo dušama svojim da istrjebljujete među sobom ljude i žene, djecu i dojenčad, isred Jude, ne ostavivši sebi ostatka, 8 razjarujući me djelima ruku svojih, paleći kȃd drugim bogovima u zemlji egipatskoj, kamo ste se vi došli nastaniti, da biste sami sebe istrijebili i da biste postali kletva i ruglo među svim narodima na zemlji? 9 Jeste li zaboravili zloću svojih otaca i zloću kraljeva Judinih i zloću njihovih žena, i svoju zloću i zloću žena svojih, što su je počinili u zemlji Judinoj i po ulicama jeruzalemskim? 10 Do današnjega dana nisu se ponizili niti su se pobojali, i nisu hodili po Zakonu mojemu i po odredbama mojim što sam ih stavio pred vas i pred očeve vaše.’« 11 Zato ovako veli Gospod Nad Vojskama, Bog Izraelov: »Evo, ja ću upraviti lice svoje k vama na zlo, i sveg Judu istrijebiti. 12 I uzet ću ostatak Jude, koji je upravio lice svoje da ode u zemlju egipatsku da bi se ondje nastanio, i svi će oni skončati u zemlji egipatskoj; past će od mača i skončati od gladi. I malo i veliko pomrijet će od mača i gladi, i postat će prokletstvo i strahota i kletva i ruglo. 13 Jer ja ću kazniti one koji žive u zemlji egipatskoj, kao što sam kaznio Jeruzalem — mačem, glađu i kugom. 14 A od ostatka Judina koji je otišao u zemlju egipatsku da se ondje nastani nitko neće uteći ni preživjeti pa da se vrati u zemlju Judinu što je oni nose u svojoj duši žudeći da se vrate živjeti ondje. Jer nitko se neće vratiti osim onih koji umaknu.« 15 Tada svi muškarci koji su znali da im žene pale kȃd drugim bogovima i sve nazočne žene — veliki zbor — i sav puk koji je živio u zemlji egipatskoj, u Patrosu, odgovoriše Jeremiji govoreći: 16 »Glede riječi koju si nam govorio u ime Gospodnje, mi te nećemo poslušati. 17 Naprotiv, izvršit ćemo doista svaku riječ što je izašla iz naših usta paleći kȃd Kraljici neba i lijevajući joj ljevanice, kao što smo i mi i očevi naši, naši kraljevi i knezovi naši, činili u gradovima Judinim i po ulicama jeruzalemskim. Tada smo imali kruha u izobilju i bilo nam je dobro i nikakva zla ne gledasmo. 18 Ali otkad prestadosmo paliti kȃd Kraljici neba i lijevati joj ljevanice, počesmo oskudijevati u svemu i ginuti od mača i gladi.« 19 »A kad mi Kraljici neba palimo kȃd i lijevamo joj ljevanice«, rekoše žene, »zar joj, štujući je, bez znanja svojih muževa pravimo kolače i lijevamo joj ljevanice?« 20 Tada Jeremija reče svemu puku, muškarcima i ženama i svemu puku koji mu je odgovorio tom besjedom, govoreći: 21 »Kȃd što ga paliste po gradovima Judinim i po ulicama jeruzalemskim — vi i očevi vaši, vaši kraljevi i knezovi vaši i puk zemaljski — nije li ga se Gospod spomenuo? I nije li došao do srca njegova? 22 I Gospod to više nije mogao podnositi zbog zlih djela vaših i zbog gnusoba što ih počiniste. Zato se zemlja vaša pretvorila u razvaline i pustoš i kletvu, bez stanovnika, kao što je i danas. 23 Zbog toga što ste palili kȃd i što ste griješili protiv Gospoda, i niste slušali glas Gospodnji ni hodili po Zakonu njegovu i po njegovim odredbama i svjedočanstvima njegovim, zato vas snađe ovo zlo kakvo je danas.« 24 Onda Jeremija reče svemu puku i svim ženama: »Čujte riječ Gospodnju, svi vi iz Jude koji ste u zemlji egipatskoj! 25 Ovako veli Gospod Nad Vojskama, Bog Izraelov, govoreći: Vi i žene vaše obrekoste svojim ustima i ispuniste svojim rukama govoreći: ‘Sigurno ćemo izvršiti zavjete svoje kojima se zavjetovasmo da ćemo kaditi Kraljici neba i lijevati joj ljevanice.’ Doista održaste zavjete svoje i doista zavjete svoje izvršiste!« 26 Zato čuj riječ Gospodnju, sav Judo koji boraviš u zemlji egipatskoj: »Evo, ja se zaklinjem velikim imenom svojim«, veli Gospod, »da se moje ime neće više zazivati ustima ijednoga čovjeka iz Jude u svoj zemlji egipatskoj govoreći: ‘Tako živ bio Gospodin Gospod!’ 27 Ja ću, evo, bdjeti nad njima — na zlo, a ne na dobro. A svi ljudi iz Jude koji su u zemlji egipatskoj ginut će od mača i gladi sve dok ih ne nestane. 28 I bit će mali broj onih koji će izbjeći maču i vratiti se iz zemlje egipatske u zemlju Judinu. Tada će sav ostatak Judin koji je došao u zemlju egipatsku da se ondje nastani spoznati čija će se riječ obistiniti, moja ili njihova. 29 A ovo će vam biti znak«, riječ je Gospodnja, »da ću vas ja kazniti na ovome mjestu, kako biste spoznali da će se riječ moja doista obistiniti na vašu nesreću.« 30 Ovako veli Gospod: »Gle, ja ću predati faraona Hofru, kralja egipatskog, u ruke njegovih neprijatelja i u ruke onih koji traže njegov život, kao što sam predao Cidkiju, kralja Judina, u ruke Nabukodonosora, kralja babilonskoga, koji je bio njegov neprijatelj i koji je tražio njegov život.«