Vjerujte Njegovim prorocima Biblija

Jeremija 48

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Jeremija 48”.

1 O Moabu. Ovako veli Gospod Nad Vojskama, Bog Izraelov: »Jao Nebu, jer je opustošen! Kirjataim je postiđen i osvojen, Misgab je postiđen i smeten. 2 Nema više dike Moabove. U Hešbonu protiv njega zlo smišljahu: ‘Hajde da ga istrijebimo kao narod!’ I ti ćeš, Madmene, zamuknuti, mač će ići za tobom. 3 Glas jauka iz Horonaima: ‘Pustošenje i propast velika!’ 4 Skršen je Moab! Čuje se vika mališana njegovih. 5 Jer će Luhitskim usponom uspinjat se plačuć’ bez prestanka; jer će na horonaimskoj padini protivnik čuti jauk nad propašću. 6 Bježite, spasite si život, i budite kao vrijes u pustinji! 7 Budući da si se pouzdao u svoja djela i u blago svoje, i ti ćeš biti osvojen; a Kemoš će otići u prognanstvo zajedno sa svojim svećenicima i knezovima svojim. 8 I pustošnik će doći u svaki grad, i nijedan grad neće izmaći; i dolina će stradati, a ravnica će biti razorena, kako je Gospod rekao. 9 Podajte krila Moabu da pobjegne i ode; jer gradovi njegovi postat će pustoš, u njima nitko stanovati neće. 10 Proklet bio tko nemarno vrši djelo Gospodnje i proklet bio tko mač njegov uzdrži od krvi! 11 Moab bijaše spokojan od mladosti svoje i počivaše on na droždini svojoj; i nije bio pretakan iz posude u posudu niti je išao u prognanstvo. Zato je njegov okus ostao u njemu, i miris njegov nije se promijenio. 12 Stoga, evo, dolaze dani«, riječ je Gospodnja, »kad ću k njemu poslati pretakače, koji će ga pretakati i posude njegove isprazniti a vrčeve mu porazbijati. 13 Postidjet će se tada Moab zbog Kemoša, kao što se dom Izraelov postidje zbog Betela, uzdanice svoje. 14 Kako možete reći: ‘Mi smo junaci i ljudi hrabri za boj’? 15 Opustošen je Moab i gradovi mu poharani, a njegovi birani mladići siđoše na klanje«, riječ je Kralja, komu je ime Gospod Nad Vojskama. 16 Pogibelj Moabu dolazi uskoro i nesreća njegova žurno hita. 17 Žalite ga, svi vi oko njega; i svi koji znate ime njegovo, recite: ‘Kako li se slomi žezlo snažno, štap prekrasni!’ 18 Siđi sa slave svoje i sjedni u žeđ, žiteljko kćeri dibonske! Jer pustošnik Moabov navali na te, poruši tvoje utvrde. 19 Stani na put i promatraj, stanovnice Aroera! Pitaj onoga koji pobježe i onu koja uteče; reci: ‘Što se dogodilo?’ 20 Postidje se Moab, jer je satrt. Jaučite i vičite! Objavite u Arnonu da je Moab opustošen. 21 I dođe sud na ravničarsku zemlju te na Holon i na Jahcu i na Mefaat 22 i na Dibon i na Nebo i na Bet-Diblataim 23 i na Kirjataim i na Bet-Gamul i na Bet-Meon 24 i na Keriot i na Bocru i na sve gradove zemlje moapske, daleke i blize. 25 Otkinut je rog Moabu i slomljena mu je mišica«, riječ je Gospodnja. 26 Opijte ga, jer se uzvisio nad Gospoda; pa nek se Moab valja u svojoj bljuvotini, pa nek i on bude na podsmijeh. 27 Ta nije li Izrael tebi bio na podsmijeh? Je li zatečen među lupežima te mašeš glavom kad god o njemu govoriš? 28 Napustite gradove i nastanite se u stijenju, žitelji Moaba; i budite kao golubica što se gnijezdi na stranama jamina grotla. 29 Čuli smo za oholost Moabovu (silno je ohol), za njegovu ponositost i njegovu osornost i njegovu oholost i srca njegova. 30 Poznajem ja srdžbu njegovu,« riječ je Gospodnja, »ali neće biti tako; njegove laži tako ništa neće postići. 31 Zato ću kukati nad Moabom; i vikat ću nad svim Moabom i jadikovati nad ljudima Kir-Heresa. 32 Plačom Jazerovim plakat ću za tobom, lozo Sibmina! Mladice tvoje pružahu se preko mora, dopriješe sve do mora jazerskoga. Pustošnik pade na tvoje ljetne plodove i na berbu tvoju. 33 I iščeznu veselje i radost s plodnoga polja i iz zemlje moapske. I učinih da nestane vina u kacama; nitko više neće gaziti s poklikom, poklici neće biti poklici radosti. 34 Vikom od Hešbona do Eleale i do Jahaca zaoriše glasom svojim, od Coara sve do Horonaima, kao trogodišnja junica; jer će i vode nimrimske postati pustoš. 35 I učinit ću«, riječ je Gospodnja, »da Moabu nestane onih koji bi prinosili na uzvišicama i palili kȃd bogovima svojim. 36 Zato mi srce ječi za Moabom poput svirala, i poput svirala ječi mi srce za ljudima Kir-Heresa. Stoga propade izobilje što ga stekoše. 37 Jer svaka glava bit će plješiva, i svaka brada podrezana; na svim rukama bit će urezi, a oko bokova kostrijet. 38 Na svim krovovima Moabovim i po ulicama njegovim — posvuda jadikovka; jer smrskah Moaba kao posudu na kojoj nema miline«, riječ je Gospodnja. 39 »Jaukat će: ‘Kako li je satrt! Kako li Moab sramotno okrenu leđa!’ Tako će Moab biti na podsmijeh i užas svima oko sebe.« 40 Jer ovako veli Gospod: »Gle, letjet će poput orla i nad Moabom krila svoja raširiti. 41 Keriot je osvojen i utvrde su zauzete; i u taj će dan srce moapskih junaka biti kao srce žene u trudovima. 42 I Moab će biti istrijebljen kao puk, jer se uzvisio nad Gospoda. 43 Strah i jama i zamka na tebe će doći,žitelju Moaba«, riječ je Gospodnja. 44 »Tko strahoti utekne, u jamu će pasti; a tko iz jame izađe, uhvatit će se u zamku. Jest, na Moab, na nj ću svaliti godinu kazne njihove«, riječ je Gospodnja. 45 »U sjeni hešbonskoj stajahu bjegunci bez snage. Ali će oganj izaći iz Hešbona, i plamen isred Sihona; i proždrijet će okrajak Moabov i tjeme sinova buke. 46 Jao tebi, Moabe! Propade puk Kemošev. Jer sinovi su tvoji u sužanjstvo odvedeni, a kćeri tvoje zasužnjene. 47 Ali ja ću povratiti sužnje Moabove u posljednje dane«, riječ je Gospodnja. Dovde je sud Moabu.