Vjerujte Njegovim prorocima Biblija

Jeremija 5

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Jeremija 5”.

1 »Prođite ulicama Jeruzalema pa sad pogledajte i razaberite; i tražite po njegovim trgovima možete li naći čovjeka, ima li koga da čini pravdu, da traži istinu — i oprostit ću tom gradu. 2 Ako i govore: ‘Tako živ bio Gospod’,doista se lažno zaklinju.« 3 Gospode, nisu li oči tvoje upravljene k istini? Udaraš ih, ali njih ne boli; zatireš ih, ali odbijaju primiti pouku. Lica su im od stijene tvrđa, odbijaju vratiti se. 4 Ja stoga rekoh: »Zacijelo su ubogi, oni ludo rade jer ne znaju puta Gospodnjega ni uredbe Boga svojega. 5 Poći ću ja k velikašima i njima govoriti jer oni poznaju put Gospodnji i uredbe Boga svojega.« Ali oni zajedno skršiše jaram, raskidoše sveze. 6 Zato će ih zaklati lav iz šume, zatrt će ih vuk iz pustare, leopard će vrebati gradove njihove. Tko god iz njih izađe, bit će rastrgan; jer mnogo je prijestupa njihovih, brojna su otpadništva njihova. 7 »Kako ću ti to oprostiti? Sinovi tvoji mene napustiše i zaklinjahu se onima što bogovi nisu. I kad ih nasitih, preljub počiniše i nagrnuše u kuću bludničinu. 8 Bijahu ko ugojeni, pohotni konji, svatko je njištao za ženom bližnjega svojega. 9 Zar to da ne kaznim«, riječ je Gospodnja, »i narodu takvu da se duša moja ne osveti? 10 Popnite mu se na zidove i razorite ga, ali nemojte ga sasvim dokrajčiti. Uklonite grane njegove, jer one nisu Gospodnje. 11 Jer grdno mi se iznevjeri dom Izraelov i dom Judin«, riječ je Gospodnja. 12 Zanijekaše Gospoda i rekoše: »Nije on takav. Ta neće zlo navaliti na nas niti ćemo vidjeti mača i gladi. 13 A proroci postadoše vjetar, i riječ u njima nije; nek njima samima bude tako.« 14 Zato ovako veli Gospod, Bog Nad Vojskama: »Zato što ste izrekli tu riječ, ja ću, evo, učiniti da moje riječi u tvojim ustima budu kao oganj, a puk ovaj drva, da ih proždru. 15 Gle, ja ću dovesti na vas narod izdaleka, dome Izraelov«, riječ je Gospodnja. »Taj je narod snažan, taj je narod drevan, narod kojega jezik nećeš znati niti ćeš razumjeti što govori. 16 Tobolac im je kao otvoren grob, svi su oni odreda junaci. 17 I proždrijet će tvoju žetvu i tvoj kruh, proždrijet će tvoje sinove i kćeri tvoje, proždrijet će tvoje ovce i goveda tvoja, proždrijet će tvoju lozu i smokve tvoje; zatrt će mačem tvoje utvrđene gradove u koje se ti pouzdaješ. 18 Al’ ni u te dane«, riječ je Gospodnja, »neću vas sasvim dokrajčiti. 19 I dogodit će se, kad reknete: ‘Zašto nam Gospod, Bog naš, učini sve ovo?’, da ćeš im reći: ‘Kao što vi ostaviste mene i služiste tuđim bogovima u svojoj zemlji, tako ćete služiti tuđincima u zemlji koja nije vaša.’ 20 Objavite ovo u domu Jakovljevu i oglasite u Judi govoreći: 21 Počuj sad ovo, puče poludjeli i bez razuma, koji oči ima, a ne vidi, i uši ima, a ne čuje. 22 ‘Zar se mene ne bojite’, riječ je Gospodnja, ‘zar ne drhćete od lica mojega? Jer ja sam pijesak odredbom vječnom stavio moru za granicu koju ne može prijeći. I premda se biba, ne može nadjačati; i premda mu valovi huče, ne mogu je prijeći.’ 23 Ali u ovoga puka srce je prkosno i buntovno; odstupiše i odoše. 24 I ne rekoše u srcu svojemu: ‘Bojmo se sad Gospoda, Boga svojega, koji daje kišu — i ranu i kasnu — u svoje vrijeme, i čuva nam tjedne određene za žetvu.’ 25 Vaša su bezakonja narušila ovo, i grijesi su vaši uspregnuli dobro od vas. 26 Jer u puku mojemu nalaze se zlotvori; vrebaju kao ptičari kad se pritaje, postavljaju zamke, hvataju ljude. 27 Kao što je krletka puna ptica, tako su kuće njihove pune prijevare. Zato i postadoše veliki i bogati. 28 Ugojiše se, ozariše se; i nadiđoše djela zlikovčeva. Nisu branili pravo sirotoga, a ipak uspijevaju; i nisu pribavili pravdu potrebitima. 29 Zar da to ne kaznim?« riječ je Gospodnja. »Zar da se narodu takvu duša moja ne osveti? 30 Strahote i grozote zbivaju se u ovoj zemlji: 31 proroci prorokuju lažno i svećenici upravljaju na svoju ruku, a moj puk voli da bude tako. Ali što ćete učiniti na svršetku?«