Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Jeremija 51”.
1 Ovako veli Gospod: »Gle, ja ću protiv Babilona i protiv žitelja Leb-Kamaja podići vjetar zatornički. 2 I poslat ću na Babilon tuđince da ga vijaju i isprazne zemlju njegovu. Jer u dan nevolje krenut će na nj odasvud. 3 Protiv onog koji zapinje neka strijelac lȗk svoj zapne, i protiv onog koji se izdigne u svojemu oklopu. I ne štedite njegove mladiće, zatrite svu vojsku njegovu. 4 I padat će pobijeni po zemlji kaldejskoj, i probodeni po njegovim ulicama. 5Ta nisu Izrael i Juda od Boga svog ostavljeni, od Gospoda Nad Vojskama, iako je zemlja njihova puna krivice protiv Sveca Izraelova.« 6 Bježite iz Babilona, i nek svatko spašava svoj život, da ne izginete s njegova bezakonja; jer ovo je vrijeme osvete Gospodnje, on će mu naplatom uzvratiti. 7 Babilon bijaše zlatna čaša u ruci Gospodnjoj koja opi svu zemlju. Narodi se napiše od vina njezina, zato narodi poludješe. 8 Iznenada pade Babilon i bȋ skršen. Zakukajte nad njim! Uzmite balzama za bol njegovu, možda se izliječi. 9 Liječili smo Babilon, ali se ne izliječi. Pustite ga! Hajdemo dakle svaki u svoju zemlju. Jer do neba dopire osuda njegova i diže se do oblakā. 10 Gospod je iznio pravednost našu. Hajde da objavimo na Sionu djelo Gospoda, Boga našega. 11 Naoštrite strijele, skupite štitove! Gospod potaknu duh kraljeva medijskih, jer njegov je naum protiv Babilona, da ga uništi. Jer Gospodnja je to osveta, osveta hrama njegova. 12 Podignite stijeg na zidinama Babilona! Pojačajte straže, postavite stražare, razmjestite zasjede; jer je Gospod i naumio i izvršio ono što je govorio o žiteljima Babilona. 13 Ti što prebivaš na mnogim vodama, blagom izobilan, došao je tvoj kraj, mjera tvoje lakomosti. 14 Gospod Nad Vojskama zakle se dušom svojom: »Doista, napunit ću te ljudima kao skakavcima, i oni će nad tobom ispustiti krik.« 15 Snagom svojom on stvori zemlju, mudrošću svojom utemelji svijet i razborom svojim razape nebesa. 16 Kad mu zaori glas, huče vode na nebesima. A on oblake diže s kraja zemlje, daždu stvara munje i izvodi vjetar iz spremišta svojih. 17 Svaki je čovjek glup i bez znanja, svaki se zlatar zastidi svog kipa; jer laž je njegov liveni lik i u njima nema duha. 18 Oni su ispraznost, djelo prijevarno, propast će u dan kazne njihove. 19 Jakovljev dio nije kao oni; jer tvorac svega je on i Izrael je pleme baštine njegove — Gospod Nad Vojskama njemu je ime. 20 »Ti si mi malj, bojno oružje; i tobom ću smrskati narode, i kraljevstva tobom ću satrti. 21 Tobom ću smrskati i konja i jahača njegova, tobom ću smrskati i kola i vozača njihova. 22 Tobom ću smrskati i čovjeka i ženu, tobom ću smrskati i staro i mlado, tobom ću smrskati i mladića i djevicu. 23 Tobom ću smrskati i pastira i stado njegovo, tobom ću smrskati i ratara i zapregu njegovu, tobom ću smrskati i upravitelje i glavare. 24 I uzvratit ću Babilonu i svim stanovnicima kaldejskim za sve zlo što ga počiniše na Sionu na vaše oči«, riječ je Gospodnja. 25 »Evo me na te, goro zatorna, što zatireš svu zemlju«, riječ je Gospodnja. »I ruku ću svoju ispružiti na te, i skotrljati te s hridina, i načinit ću od tebe goru spaljenu. 26 I neće od tebe uzimati ugaoni kamen ni kamen temeljac, nego ćeš biti pustoš vječna«, riječ je Gospodnja. 27 Podignite stijeg u zemlji, zatrubite u trubu među narodima, pripravite na nj narode, sazovite na nj kraljevstva: Ararat, Mini i Aškenaz. Postavite protiv njega vojskovođu, dovedite konje ko dlakave skakavce. 28 Pripravite na nj narode, s kraljevima Medije, njezinim upraviteljima i glavarima njezinim i svakom zemljom vladavine njihove. 29 I trest će se zemlja i drhtati kad se protiv Babilona ostvare sve namisli Gospodnje da zemlju babilonsku pretvori u pustoš bez žitelja. 30 Junaci babilonski prestaše se boriti, ostadoše u utvrdama; nesta sile njihove, postadoše kao žene. Spalili su nastane njegove, prijevornice su mu skršene. 31 Teklič u susret tekliču trči, i skoroteča u susret skoroteči, da jave kralju babilonskomu da mu je grad sa svih krajeva zauzet 32 i prijelazi zaposjednuti i trstika ognjem popaljena i ratnici prestravljeni. 33 Jer ovako veli Gospod Nad Vojskama, Bog Izraelov: »Kći je babilonska kao gumno u vrijeme kad se po njem gazi; još malo, i doći će za nju vrijeme žetve.« 34 Izjeo me, satro me Nabukodonosor, kralj babilonski; učinio je od mene praznu posudu, kao zmaj me progutao, trbuh svoj mojim je napunio poslasticama, izbacio me. 35 »Nasilje nada mnom i nad tijelom mojim nek se sruči na Babilon!« reći će stanovnica Siona. I: »Krv nek moja padne na žitelje kaldejske«, reći će Jeruzalem. 36 Zato ovako veli Gospod: »Gle, ja ću braniti parnicu tvoju i izvršiti osvetu za te; i sasušit ću more njegovo i isušiti izvore njegove. 37 I Babilon će postati gomila, brlog zmajevski, strahota i zvižduk, mjesto bez žitelja. 38 Rikat će zajedno ko lavovi, zavijat će kao lavlji mladunci. 39 Kad se ugriju, priredit ću im pijanku i opiti ih da se provesele, da spavaju vječnim snom i više se ne bude«, riječ je Gospodnja. 40 »Odvest ću ih ko jaganjce na klanje, kao ovnove s jarcima. 41 Kako li je Šešak osvojen i kako je zauzeta dika sve zemlje! Kako li Babilon postade strahota među narodima! 42 Uzdiglo se more nad Babilonom, prekriven je mnoštvom vala njegovih. 43 Gradovi njegovi postadoše pustoš, suha zemlja i pustara, zemlja u kojoj nijedan čovjek ne stanuje i kojom ne prolazi sin čovječji. 44 I kaznit ću Bela u Babilonu, i izvadit’ mu iz usta ono što je progutao; i narodi se više neće slijevati k njemu. I srušit će se zidine babilonske. 45 Izađi iz njega, puče moj! I neka svatko spašava svoj život od žestine gnjeva Gospodnjega. 46 I neka vam srce ne klone te se uplašite vijesti koja će se pročuti u zemlji. Jer jedne godine doći će jedna vijest, pa poslije nje druge godine druga vijest; i nasilje će vladati u zemlji, i vladar će ići na vladara. 47 Zato, evo, dolaze dani kad ću kazniti kumire babilonske; i sva će se zemlja njegova postidjeti, a svi pobijeni njegovi sred njega će pasti. 48 Nad Babilonom će tad klicati nebo i zemlja i sve što je na njima, jer će sa sjevera na nj doći pustošnici«, riječ je Gospodnja. 49 I Babilon mora pasti za pobijene Izraelove, kao što su i za Babilon pobijeni padali po svoj zemlji. 50 Vi koji umakoste maču, idite! Nemojte ostajati! Spominjite se Gospoda izdaleka, i nek vam Jeruzalem bude na srcu. 51 Postidjesmo se kad čusmo sramotu, stid nam pokri lice; jer tuđinci uđoše u svetišta Doma Gospodnjega. 52 »Zato, evo, dolaze dani«, riječ je Gospodnja, »kad ću kazniti njegove kumire, a po svoj zemlji njegovoj stenjat će ranjenici. 53 Da se Babilon popne do nebesa i da utvrdi visinu snage svoje, ipak bi od mene na nj došli pustošnici«, riječ je Gospodnja. 54 Glas vapaja dopire iz Babilona, i velika propast iz zemlje kaldejske. 55 Jer Gospod pustoši Babilon i uklanja iz njega buku veliku; kad mu valovi huče kao velike vode, razliježe se huka glasa njihova. 56 Jer pustošnik dolazi na nj, na Babilon; i uhvaćeni su junaci njegovi, lukovi im polomljeni. Jer Gospod je Bog naknadnik, zacijelo će uzvratiti. 57 »I opit ću njegove knezove i mudrace njegove, njegove upravitelje i njegove odličnike i junake njegove; i zaspat će vječnim snom, i neće se probuditi«, riječ je Kralja, komu je ime Gospod Nad Vojskama. 58 Ovako veli Gospod Nad Vojskama: »Široke zidine babilonske bit će sasvim razvaljene, a visoke dveri njegove bit će ognjem spaljene. Stoga će se puci uzalud mučiti, i narodi, zbog ognja; i obnemoćat će.« 59 Riječ što je prorok Jeremija zapovjedi Seraji, sinu Nerije, sina Mahsejina, kad je s Cidkijom, kraljem Judinim, pošao u Babilon četvrte godine njegova kraljevanja. A Seraja bijaše glavni posteljnik. 60 I Jeremija napisa u jednu knjigu sve zlo koje ima doći na Babilon, sve one riječi što su zapisane protiv Babilona. 61 I reče Jeremija Seraji: »Kada dođeš u Babilon, tad gledaj da pročitaš sve ove riječi. 62 Onda reci: ‘Gospode, ti si obrekao za ovo mjesto da ćeš ga zatrti da u njemu nitko ne ostane, ni čovjek ni životinja, nego da bude pustoš dovijeka.’ 63 Pa neka bude ovako: kad završiš s čitanjem ove knjige, priveži za nju kamen i baci je usred Eufrata. 64 I reci: ‘Ovako će potonuti Babilon i neće se podići iz nesreće što ću je ja svaliti na nj; i obnemoćat će.« Dovde bijahu riječi Jeremijine.