Jeremija 7

4. 02. 2024.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Jeremija 7”.

1 Riječ koja Jeremiji dođe od Gospoda govoreći: 2 »Stani na dveri Doma Gospodnjega i oglasi ondje ovu riječ; i reci: ‘Čujte riječ Gospodnju, svi vi iz Jude koji ulazite na ove dveri da se poklonite Gospodu.’« 3 Ovako veli Gospod Nad Vojskama, Bog Izraelov: »Popravite svoje putove i djela svoja, pa ću vam dati da boravite na ovome mjestu. 4 Vi se ne uzdajte u lažne riječi govoreći: ‘Hram Gospodnji, hram Gospodnji, ovo je hram Gospodnji!’ 5 Jer ako zaista popravite svoje putove i djela svoja, ako zaista budete vršili pravdu između čovjeka i bližnjega njegova, 6 ako ne budete tlačili pridošlicu, sirota i udovicu i ako ne budete prolijevali krvi nedužne na ovome mjestu i išli za drugim bogovima na svoju nesreću, 7 onda ću vam dati da boravite na ovome mjestu, u zemlji što sam je ocima vašim dao zavijek i dovijeka. 8 Eto, vi se pouzdajete u lažne riječi od kojih nema koristi. 9 Zar ćete krasti, ubijati i činiti preljub, te lažno prisezati i paliti kȃd Baalu i ići za drugim bogovima kojih ne poznajete, 10 a onda dolaziti i stajati preda mnom u ovome Domu koji se mojim zove imenom i govoriti: ‘Izbavljeni smo’ — da biste opet činili sve ove gnusobe? 11 Zar je ovaj Dom, koji se mojim zove imenom, u vašim očima špilja razbojnička? Gle, i ja to vidim«, riječ je Gospodnja. 12 »Nego idite sad u moje mjesto, to jest u Šilo, gdje isprva bijah nastanio svoje ime, i pogledajte što sam mu učinio zbog zloće mojega puka Izraela. 13 Zato sad, budući da ste počinili sva ona djela,« riječ je Gospodnja, »a ja sam vam zarana govorio i govorio, ali vi ne poslušaste; i zvao vas, al’ se ne odazvaste, 14 zato ću ovomu Domu koji se mojim zove imenom, u koji se vi pouzdajete, i ovome mjestu što sam ga dao vama i ocima vašim, učiniti kao što sam učinio Šilu. 15 I odbacit ću vas od lica svojega kao što sam odbacio svu vašu braću — sve potomstvo Efraimovo.« 16 »A ti ne moli za puk ovaj i ne diži za njih vapaj i molitvu i ne navaljuj na me, jer ja te neću uslišati. 17 Zar ti ne vidiš što oni čine po gradovima Judinim i po ulicama jeruzalemskim? 18 Djeca kupe drva i očevi vatru pale, a žene mijese tijesto da naprave kolače Kraljici neba, i lijevaju ljevanice drugim bogovima kako bi me razjarile. 19 Zar oni mene razjaruju?« riječ je Gospodnja. »Zar ne sebe, na sramotu lica svojega?« 20 Zato ovako veli Gospodin Gospod: »Gle, gnjev moj i srdžba moja izlit će se na ovo mjesto, na ljude i na stoku i na stabla poljska i na rod zemaljski; i usplamtjet će, i ugasit’ se neće.« 21 Ovako veli Gospod Nad Vojskama, Bog Izraelov: »Svojim žrtvama pridometnite i paljenice svoje, i jedite meso. 22 Jer nisam ništa govorio ocima vašim niti sam im što zapovjedio u dan kad ih izvedoh iz zemlje egipatske u svezi s paljenicama i žrtvama. 23 Nego sam im ovo zapovjedio govoreći: ‘Poslušajte moj glas, i ja ću vam biti Bog, a vi ćete biti moj puk; i hodite svim putovima što sam ih vama zapovjedio, da vam dobro bude.’ 24 Ali oni ne poslušaše i ne prikloniše uho svoje, nego su hodili po savjetima i okorjelosti zloga srca svojega; i odoše nazad, a ne naprijed. 25 Od dana kad su oci vaši izašli iz zemlje egipatske sve do dana današnjega slao sam vam sve svoje sluge, proroke, danomice zarana ih dižući i šaljući ih.26 Ali me oni nisu poslušali i uho svoje nisu priklonili, nego su otvrdnuli šije svoje. Postupili su gore od svojih otaca. 27 I kad im ti budeš govorio sve ove riječi, neće te poslušati; i kad ih budeš zvao, neće ti se odazvati. 28 Zato im reci: ‘Ovo je narod koji ne sluša glas Gospoda, Boga svojega, i ne prima pouku. Nestala je istina i iščezla je iz usta njihovih. 29 Ostriži svoju kosu i baci je, i pronesi tužaljku po goletima; jer Gospod odbaci i napusti naraštaj bijesa svojega.’ 30 Jer sinovi Judini učiniše što je zlo u očima mojim«, riječ je Gospodnja. »Postaviše svoje gnusobe u Dom koji se mojim zove imenom, da bi ga oskvrnuli. 31 I sagradiše uzvišice u Tofetu, koji bijaše u dolini Ben-Hinom, da u ognju spaljuju svoje sinove i kćeri svoje, što im ja nisam zapovjedio niti mi je to na um palo. 32 Zato, evo, dolaze dani«, riječ je Gospodnja, »kad se više neće zvati Tofet ni dolina Ben-Hinom, nego Dolina klanja; jer sahranjivat će u Tofetu, budući da drugdje neće biti mjesta. 33 I trupla ovoga puka bit će hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim, i nitko ih neće poplašiti. 34 I učinit ću da iz gradova Judinih i s ulica jeruzalemskih nestane glas radosti i glas veselja, glas ženika i glas nevjeste, jer će zemlja biti opustjela.«