Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Job 17”.
1 »Moj duh je slomljen, gasnu moji dani, grobovi već čekaju na me. 2 Nisu li uza me podrugljivci? A oko moje podnosi njihove uvrjede. 3 Položi sad kod sebe jamčevinu za me. Tko je taj koji bi mi dao ruku? 4 Jer ti si srce njihovo zaklonio od razumijevanja; zato ih nećeš uzvisiti. 5 Tko prijatelje prokaže za nagradu, sahnut će oči i sinovima njegovim. 6 A mene je postavio kao ruglo pucima i postao sam onaj komu pljuju u lice. 7 Od jada mi je i oko potamnjelo, i kao sjena su svi moji udovi. 8 Zaprepastit će se zbog toga čestiti, i ustat će nedužni na licemjere. 9 Ali pravednik će se držati puta svojega i onaj čistih ruku bit će sve snažniji. 10 A vi se svi vratite i idite sada, jer ne mogu mudra među vama naći. 11 Minuli su moji dani, raskidale se moje namisli, želje srca mojega. 12 Od noći su dan načinili: ‘Svjetlo je blizu’, govore tami u lice. 13 Budem li čekao da mi Šeol bude dom, u tami ću prostrijeti postelju svoju. 14 Jami dovikujem: ‘Ti si moj otac!’; a crvu: ‘Majko moja, sestro moja!’ 15 Ali gdje je onda nada moja? Ima li nade za me, tko to može vidjeti? 16 Hoće li sići do vrata Šeola? Hoćemo li zajedno u prahu otpočinuti?«