Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Job 29”.
1 I Job nastavi iznositi svoju besjedu pa reče: 2 »E da mi je biti kao prijašnjih mjeseci, kao u dane kad me Bog čuvao! 3 Kad mi je nad glavom sjala svjetiljka njegova, kad sam po tami uz njegovo svjetlo hodio; 4 kako mi je bilo u dane moje mladosti kad je savjet Božji bio nad mojim šatorom; 5 kad je još Svemogući bio uza me, a djeca moja oko mene; 6 kad su se koraci moji kupali u maslu, a stijena za me rijeke ulja izlijevala; 7 kad sam izlazio na gradske dveri, stolac svoj na trgu postavljao. 8 Mladići bi me ugledali pa se posakrivali, a starine bi, dižući se, ustajali. 9 Knezovi bi prekidali besjedu i ruke na usta svoja stavljali. 10 Vladarima glas bi utihnuo, a jezik bi se njihov za nepce im prilijepio. 11 Jer kad bi me koje uho čulo, nazivalo bi me blaženim; i kad bi me koje oko ugledalo, posvjedočilo bi za me. 12 Jer izbavih uboga koji je vapio, i sirota i onoga koji nemaše nikoga da mu pomogne. 13 Blagoslov onoga koji propadaše došao je na me, učinih da kliče i srce udovice. 14 Odjenuh pravednost, i ona odjenu mene; kao haljina i turban pravda mi je bila. 15 Ja bijah oči slijepomu i noge hromu. 16 Otac ja bijah potrebitima i istražih parbu onoga koga nisam znao. 17 A opakomu razbio sam očnjake i iščupao plijen iz zubi njegovih. 18 Tada rekoh: ‘U svojem ću preminuti gnijezdu i dane poput pijeska umnožiti. 19 Korijen moj se pruža prema vodama i rosa noćuje na granama mojim. 20 U mene je uvijek slava moja nova i luk moj obnavlja mi se u ruci.’ 21 Ljudi su me slušali i čekali, i šutjeli čuvši moj savjet. 22 Nakon mojih riječi više ne bi govorili i besjeda moja kapala bi na njih. 23 I čekali su na me ko na kišu, i usta svoja otvarali ko za kasnim daždom. 24 Kad bih im se nasmijao, oni ne bi vjerovali, ali svjetlost lica mojega nisu pomutili. 25 Ja sam njima izabirao put i sjedio kao poglavar, i prebivao sam kao kralj među četama, kao onaj koji tješi tugujuće.