Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Job 3”.
1 Potom Job otvori usta svoja i prokle dan svoj. 2 Onda Job progovori i reče: 3 »Ne bilo dana u koji se rodih, i noćikad rekoše: ‘Začelo se muško!’ 4 Taj dan tmina nek bude; Bog odozgo ne mario za nj i svjetlost ga nikad više ne obasjala! 5 Tmina i sjena smrti nek ovladaju njime, oblak nek na njemu prebiva, mračnina danja neka ga prestravi! 6 Noć onu tama preuzela; ne radovala se među danima godišnjim, u brojenje mjeseci neka ne ulazi! 7 Gle, noć nek ona pusta bude, poklik u nju više ne ulazio! 8 Prokleli je oni koji dan proklinju, koji su i Levijatana probuditi spremni. 9 Potamnjele zvijezde njezina svanuća, čekala na svjetlost, a nje niotkud; i zorinih vjeđa nigdane ugledala! 10 Jer mi ne zatvori vrata utrobe materine, da skrije muku od mojih očiju. 11 Što nisam mrtav od krila materina i što ne izdahnuh izlazeć’ iz utrobe? 12 Zašto su me dva koljena prihvatila, zašto li dvije dojke da bih se nasisao? 13 Jer sad bih ležao i mirovao; spavao bih tada, počivao ja bih, 14 s kraljevima i savjetnicima zemaljskim, koji za se izgradiše razvaline, 15 ili s knezovima što imaju zlata, što su kuće svoje srebrom napunili. 16 Ili što nisam ko pomet sakriven, ko nejače što svjetlosti ne vidje? 17 Opaki ondje prestaju bjesnjeti, a iznemogli ondje nalaze počinka. 18 Sužnji zajedno imaju spokoj, ne čuju glas tlačitelja. 19 Ondje su i mali i veliki, i rob je slobodan od gospodara svojega. 20 Čemu dati svjetlost nevoljniku i život onima koji su ogorčeni u duši; 21 koji smrt čekaju, a nje nema, i kopaju za njom više no za blagom; 22 koji se silno raduju i kliču kad grob nađu? 23 Čemu dati svjetlost čovjeku kojemu je put sakriven i kojega je Bog zagradio? 24 Jer prije mog jela dolazi uzdisanje moje i kao voda se moji razlijevaju krici. 25 Jer čega se bojah, dođe na me, i snađe me od čega strahovah. 26 Nemam mira ni spokoja ni počinka, a nevolja dolazi.«