Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo "Job 34".

1 Zatim Elihu progovori i reče: 2 »Posluhnite riječi moje, vi mudraci, i priklonite uho k meni, vi umnici. 3 Jer uho ispituje riječi kao što nepce hranu kuša. 4 Izaberimo sebi pravdu, razvidimo među sobom što je dobro. 5 Jer Job reče: ‘Pravedan sam, a Bog mi pravdu uskraćuje. 6 Zar da lažem o pravdi svojoj? Rana je moja nezacjeljiva, premda sam bez prijestupa.’ 7 Koji to čovjek, kao Job, podsmijeh kao vodu pije, 8 i ide zajedno s onima koji čine bezakonje i hodi s ljudima opakima? 9 Ta rekao je: ‘Nema čovjeku koristi što će ugoditi Bogu.’ 10 Zato čujte me, ljudi razumni! Daleko bila od Boga zloća i od Svemogućega nepravda! 11 Jer on plaća čovjeku po njegovim djelima i daje da svakoga snađe po njegovim putovima. 12 Jest, uistinu, Bog nikada zla ne čini, i Svemogući pravdu ne izvrće. 13 Tko je njega postavio nad zemljom i tko je njemu sav svijet položio? 14 Kad bi na to srce svoje upravio te svoj duh i dah svoj k sebi povukao, 15 sva tijela zajedno bi izginula i čovjek bi se vratio u prah. 16 Pa ako razuma imaš, poslušaj ovo, prikloni uho glasu mojih riječi. 17 Hoće li vladati i onaj koji mrzi pravdu? Zar ćeš i najpravednijeg osuditi? 18 Kaže li se kralju: ‘Nevaljalče’, a knezovima: ‘Bezbožniče’? 19 A kamoli onomu koji ne gleda na lice knezova, i bogatoga ne pretpostavlja siromašnomu. Jer svi su oni djelo ruku njegovih. 20 Umru u trenu, i usred noći, puk se uskomeša i ode; i silnik bude uklonjen bez ičije ruke. 21 Jer njegove su oči nad putima čovjekovim i on vidi sve njegove korake. 22 Nema tame niti sjene smrti kamo bi se sakrit’ mogli oni koji čine bezakonje. 23 Jer on dalje ne treba paziti na čovjeka kad odlazi k Bogu na sud. 24 Skršit će mogućnike bez saslušanja i postaviti druge na njihovo mjesto. 25 On dakle poznaje djela njihova; i obara ih noću pa bivaju satrti.26 Udara ih kao opake na vidnome mjestu, 27 jer su odstupili od njega i nisu pazili na sve putove njegove; 28 da bi vapaj uboga došao do njega i da bi čuo vapaj potlačenih. 29 Jer kad on umiri, tko će uznemiriti; i kad zakrije lice, tko će ga vidjeti? Tako postupa i s narodom i s čovjekom, 30 da se ne zakralji čovjek licemjer te se puk nađe u stupici. 31 Jer ako tko kaže Bogu: ‘Podnio sam kaznu, neću više griješiti. 32 Što ja ne vidim, ti me pouči; ako sam činio nepravdu, neću više.’; 33 treba li Bog uzvratiti po tvom nahođenju samo zato što se ti protiviš? Jer ti odabireš, a ne ja. Zato govori što znaš. 34 Kažu mi ljudi razumni i čovjek mudar koji mene čuje: 35 ‘Job govori nerazumno, i riječi njegove nisu razborite.’ 36 Moja je želja da se Job iskuša do kraja, jer su mu odgovori kao u opakih ljudi. 37 Jer svojemu grijehu bunu pridomeće, plješće među nama i riječi svoje protiv Boga gomila.«