Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Job 37”.
1 Od toga i moje srce drhti i s mjesta svojega iskočiti hoće. 2 Slušajte pozorno gromor glasa njegova i tutnjavu što izlazi iz njegovih usta. 3 Pušta munju pod čitavim nebom, i svjetlost njezinu do krajeva zemlje. 4 Za njom neki glas riče, grmi on svojim glasom uzvišenim; i kad se glas njegov bude čuo, ništa ih zadržati neće. 5 Glasom svojim Bog čudesno grmi, velike on stvari čini što ih shvatit’ ne možemo. 6 Jer snijegu kaže: ‘Padni na zemlju!’; tako i sitnoj kiši i silnome daždu snage njegove. 7 Svakomu čovjeku zapečati ruku da bi svi ljudi upoznali djela njegova. 8 Tada zvijeri ulaze u jame i ostaju u svojim brlozima. 9 S juga dolazi vihor, a sa sjevera studen. 10 Od daha Božjega led nastaje i široke se vode stlačuju. 11 Vlagom natopi oblak; i rasprši oblak svjetlošću svojom. 12 I on kruži uokolo pod njegovim vodstvom, da bi učinio sve što mu zapovjedi na licu svijeta zemaljskoga. 13 Navodi ga da se pojavi ili za šibu ili za zemlju njegovu ili za milosrđe. 14 Poslušaj ovo, Jobe, stani i razmotri čudesna djela Božja. 15 Znaš li kad ih Bog razmješta i kako sijevne svjetlošću oblaka svojega? 16 Znaš li otkud ravnoteža oblacima? Razumiješ li čudesna djela onoga koji je savršena znanja? 17 Kako ti se ugriju haljine kad zemlja utihne zbog južnoga vjetra? 18 Jesi li ti s njim razapinjao svod, čvrst kao saliveno zrcalo? 19 Pouči nas što ćemo mu reći; zbog tmine ne možemo pripremiti ništa. 20 Zar će mu se kazati da ću ja govoriti? Ili će čovjek govoriti da bi bio progutan? 21 A ljudi sad ne mogu gledati u svjetlost kad ona sije nad oblacima; jer prođe vjetar i raščisti ih. 22 Sa sjevera dolazi kao zlatni sjaj; u Boga je strašno veličanstvo. 23 On je Svemogući, njega ne možemo naći; silan je u snazi i sudu i velik u pravdi; on nikog ne tlači. 24 Zato ga se ljudi boje; on se ne obazire ni na koga tko je mudra srca.«