Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Job 41”.
1 Možeš li Levijatana udicom izvući ili mu užetom podvezati jezik? 2 Možeš li mu uže kroz nozdrve provući ili mu kukom probiti čeljust? 3 Hoće li ti uputiti mnoga preklinjanja? Hoće li s tobom blago govoriti? 4 Hoće li s tobom sklopiti savez? Hoćeš li ga zauvijek uzeti za slugu? 5 Hoćeš li se s njime kao s pticom poigrati ili ćeš ga vezati za djevojke svoje? 6 Hoće li se njime častiti drugovi? Hoće li ga razdijeliti među trgovce? 7 Možeš li mu kožu napuniti sulicama ili mu glavu probosti ostima? 8 Staviš li na nj ruku svoju, sjećat ćeš se boja — i nikad to više nećeš učiniti. 9 Zaludu je nadu u njega polagati; i na pogled njegov čovjek biva svladan. 10 Nema nikoga tako smiona da njega razdraži. Tko je onda taj koji bi stao preda me? 11 Tko je meni prije dao da bih mu uzvratio? Čega god ima pod čitavim nebom, sve je to moje. 12 Prešutjet’ neću njegove udove, ni silnu snagu, ni ljepotu stasa njegova. 13 Tko smije raskriti lice odjeće njegove? Tko smije ući u njegove dvostruke uzde? 14 Tko će otvoriti vrata lica njegova? Strava je oko zubi njegovih. 15 Nizovi ljuski njegov su ponos, zbijeni čvrstim pečatom. 16 Tako su blizu jedna drugoj da ni zrak ne može ući između njih. 17 Sljepljene su jedna uz drugu, drže se i razdvojiti se ne mogu. 18 Kihanjem svojim svjetlošću blješće, a oči su mu poput zorinih vjeđa. 19 Iz njegovih usta izlaze zublje, iskaču iskre ognjene. 20 Iz nozdrva mu dim izbija, kao iz kipućega kotla ili od zapaljene trske. 21 Dah njegov zapali ugljevlje, i plamen izlazi iz usta njegovih. 22 U njegovu vratu počiva mu snaga, a ispred njega prostire se užas. 23 Pregibi su njegova tijela srasli, kruti su, ne razmiču se. 24 Njegovo je srce tvrdo kao kamen, tako tvrdo kao donji žrvanj. 25Kad se uspravi, moćnici se boje; zbog tog krša oni uzmiču. 26 Mač koji ga stigne ne može se zabiti; tako ni koplje, strijela i sulica. 27 On željezo smatra slamom, a mjed trulim drvetom. 28 Strjelica ga neće nagnati u bijeg, kamenovi s praćke za nj postaju slama. 29 Slamom se smatraju toljage; on se smije i na fijuk sulica. 30 Doljnjište je njegovo kao oštro crjepovlje, oštre tragove ostavlja u blatu. 31 On čini da dubina uzavrije kao lonac i more postane kao posuda pomasti. 32 Za sobom ostavlja svijetlu stazu, netko bi pomislio da je bezdan posijedio. 33 Ničeg sličnog na zemlji mu nema, stvoren je da bude bez straha. 34 Gleda na sve što je visoko, on je kralj nad svim sinovima ponosa.«