Vjerujte Njegovim prorocima Biblija

Job 6

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Job 6”.

 

1 A Job progovori i reče: 2 »O, kad bi se jad moj mogao izmjeriti i zajedno s nesrećom mojom na tezulju staviti! 3Jer od pijeska bi morskoga tada bio teži; zato su mi riječi nesmotrene. 4 Ta u meni su strijele Svemogućega, otrov njihov ispija mi duh; strahote su se Božje svrstale protiv mene. 5 Zar kraj trave njače divlji magarac? Muče li vol nad svojom krmom? 6 Može li se bljutavo pojesti bez soli? Ima li slasti u bjelanjku jajeta? 7 Ono što duša moja ne htjede ni dotaći, to mi je kao hrana u bolesti. 8 O, kad bi mi se molba ispunila i kad bi mi Bog dao ono čem se nadam! 9 Kad bi me Bog satrti htio, kad bi ruku svoju odriješio i istrijebio me! 10 Još uvijek bi mi tad utjeha bila — klicao bih, premda u mukama bespoštednim — što riječi Svetoga nisam zatajio. 11 Kakva mi je snaga, da bih čekati mogao? I kakav mi je kraj, da bih život svoj produljio? 12 Je li snaga moja snaga kamenja? ­Tijelo moje, zar je mjedeno? 13 Nema li u meni moje pomoći? Je li uspjeh otjeran od mene? 14 Nevoljnomu treba milosrđe prijatelja njegova i kad odbaci strah od Svemogućega. 15 Kao potok me braća iznevjeriše, prođoše kao bujice potocima, 16 koji su mutni od leda, na kojima snijeg se skriva. 17 Kad presuše, nestanu; kad pripeče, iščeznu iz mjesta svojega. 18 Staze njihovih putova vrludaju, vode u ništavilo i gube se. 19 Karavane iz Teme promatraju, putnici iz Šebe nadaju se njima. 20 Smetoše se, jer su se ponadali; dođoše do njih, i zbuniše se. 21 Jest, vi sad meniniste ništa: vidjeste strahotu pa se preplašiste. 22 Jesam li vam ikada rekao: ‘Dajte mi štogod’? Ili: ‘Podarite minešto od svojega blaga’? 23 Ili: ‘Izbavite me iz ruke neprijateljeve’? Ili: ‘Iskupite me iz ruke silnikove’? 24 Poučite me, i ja ću ušutjeti. Ta u čemu sam pogriješio? Pokažite mi! 25 Kako su snažne riječi iskrene! Ali što pokazuju prijekori vaši? 26 Mislite li prekoriti riječi, i besjede očajnika što su kao vjetar? 27 I nad sirotim kocku biste bacili, i prijatelju svojemu jamu biste iskopali. 28 Zato se sad udostojte obazreti na me i vidjeti hoću li vam slagati u lice. 29Povucite se sad; nek ne bude nepravde! Da, povucite se, pravednost moja još u tome stoji! 30 Ima li nepravde na mojemu jeziku? Nije li nepce moje nesreću razabralo?«