„A kad bi se izredali s gozbama, Job bi ih pozvao na očišćenje. Uranio bi izjutra i prinio paljenice za svakog od njih; mislio je: Tko zna nisu li mi sinovi griješili i u srcu Boga hulili! Tako je Job svagda činio.“ (Job 1,5)
Postoje dva načina postupanja s djecom koji se duboko razlikuju po načelima i posljedicama. Vjernost i ljubav, sjedinjeni s mudrošću i čvrstinom, u skladu s naukom Božje riječi, donijet će sreću u ovom i u budućem životu. Zanemarivanje dužnosti, nerazumna popustljivost, neobuzdane ili neispravljene mladenačke ludorije, donijet će nesreću i konačnu propast djeci, a razočaranje i bol roditeljima. …
Bilo bi dobro da roditelji od čovjeka iz Uza nauče pouku o ustrajnosti i odanosti. Job nije zanemarivao svoje dužnosti prema onima koji su bili izvan njegovog doma; bio je darežljiv, ljubazan, imao je na umu dobro drugih; istodobno je marljivo radio na spasenju svoje obitelji. Dok su njegovi sinovi i kćeri priređivali gozbe, drhtao je da nečim ne ožaloste Boga. Kao vjerni svećenik obitelji, on je za svakoga od njih pojedinačno prinosio žrtve. Poznavao je uvredljivu narav grijeha i pomisao da bi njegova djeca mogla zaboraviti božanske zahtjeve, vodila ga je pred Boga kao njihovog posrednika. (Review and Herald, 30. kolovoza 1881.)
On (Bog) želi vidjeti veliku skupinu mladih okupljenu iz domova našeg naroda, koji su zbog pobožnih utjecaja svojih obitelji predali svoja srca Njemu i koji idu naprijed dajući Mu najuzvišeniju službu u životu. Usmjereni i odgojeni pobožnim uputama u domu, utjecajem jutarnjeg i večernjeg obiteljskog bogoslužja, dosljednim uzorom roditelja koji vole Boga i boje Ga se, oni su naučili pokoravati se Bogu kao svom Učitelju i spremni su Mu se predati u ugodnu službu kao odani sinovi i kćeri. Takva je mladež spremna predstaviti svijetu Kristovu moć i milost. (Odgovorno roditeljstvo, str. 464)
Preporučujemo:
