“Što god zatražite u svojoj molitvi, vjerujte da ste već dobili i bit će vaše.” (Marko 11,24 — Suvremeni hrvatski prijevod)
Drugi uvjet uspješne molitve jest vjera. “Jer onaj koji želi 145 pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže.” (Hebrejima 11,6) Isus je rekao svojim učenicima: “Što god moleći pitate, vjerujte da ste to već primili, i bit će vam.” (Marko 11,24) Jesmo li Isusa uhvatili za riječ?
Obećanje je široko i neograničeno, i vjeran je Onaj koji ga je dao. I kad ne primimo baš ono što smo tražili, u vrijeme kad smo se molili, i dalje moramo vjerovati da nas je Gospodin čuo i da će odgovoriti na naše molitve. Mi smo tako podložni zabludama i tako kratkovidni da ponekad tražimo i ono što nam ne bi bilo na blagoslov, pa nam naš nebeski Otac u svojoj ljubavi odgovara na molitve tako što nam daje ono što će nam poslužiti za najveće dobro — ono što bismo i sami poželjeli kad bi naš pogled bio božanski prosvijetljen i kad bismo mogli vidjeti stvarnost onakvom kakva jest. Kad izgleda da nam molitve nisu uslišane, moramo se držati obećanja, jer će vrijeme uslišanja sigurno doći i mi ćemo primiti blagoslov koji nam najviše odgovara. Ali prava je drskost zahtijevati da molitva uvijek bude uslišana onako kako smo željeli i da uvijek dobijemo upravo ono što smo tražili. Bog je premudar da bi se varao i predobar da bi pravednicima uskratio bilo koje dobro! I zato se bez straha oslonite na Njega, čak ako odgovor na molitve i ne dobijete odmah! Oslonite se ne Njegovo sigurno obećanje: “Molite, i dat će vam se!” (Matej 7,7)
Ako se budemo povodili za svojim sumnjama i strahovanjima, ako budemo pokušavali razriješiti sve ono što nam izgleda nejasno — dok još nemamo vjere — naša će se nesigurnost samo produbiti i povećati. Ali ako dođemo k Bogu osjećajući se bespomoćni i ovisni, kakvi zapravo i jesmo, te u vjeri, ponizno i s povjerenjem iznesemo svoje potrebe Onome koji sve zna i čijemu pogledu ništa na svijetu nije skriveno, koji svime upravlja svojom voljom i svojom riječju, On će moći i htjeti uslišati naš vapaj i učinit će da u našim srcima zasja svjetlost. Iskrena molitva dovodi nas u vezu s umom Beskonačnoga. Možda u tom trenutku nemamo nikakav siguran dokaz da se lice našega Otkupitelja nadvija nad nama s mnogo sućuti i ljubavi, ali je ipak tako. Možda nećemo osjetiti Njegov vidljivi dodir, ali Njegova je ruka nad nama s mnogo ljubavi i nježnog sažaljenja.
Kad od Boga tražimo milost i blagoslove, naša srca moraju biti nadahnuta duhom ljubavi i opraštanja. (Put Kristu, str. 100 — 102)