Još jedna vrata

18. 07. 2015.

“Poslije toga Gospodin izabra drugu sedamdesetoricu te ih posla po dvojicu pred sobom u svaki grad i mjesto kamo je kanio doći.” (Luka 10,1)

Raphael Cobb i ja kolportirali smo u Montgomeryju u Alabami, u listopadu 2012. Već je prošlo radno vrijeme, ali ja sam bio prilično nezadovoljan samo jednom narudžbom u tom danu od 500 dolara s rokom plaćanja na dan dostave.
Tim Leffew me naučio da su ljudi koji žive u stanovima malo tolerantniji ako im pokucate na vrata nešto kasnije, tako da smo pogledali svoju zbirku kartica ne bismo li pronašli adresu nekoga tko živi u stambenoj zgradi i zatim krenuli u tom smjeru. Nakon što smo pronašli određeni stan, pokucali smo na vrata koja je otvorio mlađi muškarac koji je pristao pogledati naše knjige. Vidio sam dokaze da i djeca žive u tom stanu. Iako je čovjek popunio narudžbenicu za neke zdravstvene knjige, dao sam mu da bira između kompleta The Bible Story ili Encyclopedia of Foods (Biblijski događaji ili Enciklopedija hrane). Izabrao je knjige za djecu. Predložio sam mu da pozove svoju suprugu da nam se pridruži, ali je rekao da nije u blizini.
Nakon što smo mu pokazali komplet s obiteljskom Biblijom, izrazio je zanimanje za The Bible Story, Bible Readings, Izraelski proroci i kraljevi, i The Heritage Bible (Biblijski događaji, Biblijska čitanja za dom i Biblijska baština). Zatim je zatražio da ga ispričamo što će nakratko izići. Nestao je niz hodnik prema spavaćoj sobi. Rekao sam Raphaelu da je vjerojatno otišao porazgovarati sa svojom ženom, pa smo se Raphael i ja počeli moliti. Nakon što je duže vrijeme bio odsutan, vratio se sa svojom kreditnom karticom i naručio komplet knjiga.
Upitao sam ga za suprugu, a on je rekao da nije baš jako zadovoljna njegovom odlukom da kupi knjige. Mogao sam samo zamisliti kako ovaj mladi čovjek govori svojoj supruzi o prednostima kupnje knjiga iz kojih njihovo dijete može upoznati Isusa. Osjećao sam da će mu Bog sigurno osigurati sredstva kojima će platiti knjige. Pohvalio sam ga za ulogu duhovnog vođe u svojem domu. Odgovorio je: “To je biblijski poredak.” Dali smo mu besplatnu knjigu, upisali ga u Biblijsku dopisnu školu i pomolili se s njim. Već su prošla 22 sata kad smo napustili njegov dom.
Toga sam se dana sasvim određeno molio da nas Bog povede nekome tko točno zna što želi i ima sredstava da kupi naše knjige. Bog je odgovorio na našu molitvu. Zamislite što bi bilo da nismo postupili po vodstvu Svetoga Duha da pokucamo na još jedna vrata, kako smo naučili na pripremnom tečaju — ova draga obitelj ne bi dobila knjige u kojima se nalazi istina.
Keith Reid, SAD