“Nećemo, braćo, da ostanete u neznanju o umrlima, da se ne žalostite poput ostalih koji nemaju nade.” (1. Solunjanima 4,13)
S današnjim retkom dolazimo do Pavlovog najopsežnijeg opisa Isusovog drugog dolaska. A kad je riječ o pojedinostima uskrsnuća svetih, najpotpuniji je u Novom zavjetu, zajedno s 1. Korinćanima 15,51-55, koji se nalazi odmah iza njega na drugom mjestu.
Apostol počinje svoju raspravu izjavom o nadi. Već smo vidjeli da Pavao drugi dolazak naziva “blaženom nadom” (Titu 2,13). Ali ovdje u 1. Solunjanima on proširuje tu nadu i neka od skrivenih značenja čini jasnim.
Nedavno obraćenim vjernicima u Solunu bila je potrebna takva nada. Iznenadila ih je smrt nekih njihovih članova. Nesumnjivo su vjerovali da će svi vjernici živjeti do Kristovog povratka. Ali neki nisu izdržali, i članovima solunske crkve pripao je taj žalosni zadatak da ih sahrane. Što će biti s tim pojedincima?
Ovo je problem koji muči ljude u svim naraštajima. Uostalom, nitko od nas ne može izbjeći smrt. Dakle, koji je smisao smrti, ili čak i života osuđenog da završi na tako besmislen način? To pitanje stoljećima stavlja izazov pred filozofe, teologe i obične ljude. Pavlov odgovor zadovoljava više od svih koji su ikada dani.
On piše Solunjanima da ne želi da budu u neznanju u vezi s umrlima. Apostol nije želio da smrt voljenih pokoleba vjeru onih kojima piše. Nije želio da budu ljudi koji “nemaju nade”.
Riječi “nemaju nade” pripremaju apostola za razgovor o uskrsnuću svetih, predmetu koji započinje u 1. Solunjanima 4,14.
Ali prije nego što prijeđemo na njegovo izlaganje, proučit
ćemo Pavlovo razumijevanje kršćanstva kao religije nade. U svojoj Poslanici Rimljanima on upućuje na Boga kao “izvor nade” (Rimljanima 15,13) i kaže da se kao kršćani “ponosimo, oslonjeni na nadu i slavu Božju” (Rimljanima 5,2).
Nada u Bibliji, moram istaknuti, nije priželjkivanje nečega, već znanje da će se nešto dogoditi. A vjera u ono što će Bog učiniti u budućnosti počiva na onome što je učinio u prošlosti. Prema tome, Pavao piše: “Uistinu, sve što je nekoć napisano, napisano je nama za pouku, da strpljivošću i utjehom, koje daje Pismo, trajno imamo nadu.” (Rimljanima 15,4)
Preporučujemo:
