Još samo malo

“Hajde, narode moj, uđi u sobe i vrata za sobom zatvori. Sakrij se časkom dok jarost ne prođe.” (Izaija 26,20)
Još malo pa će se nakupljena oluja izliti na svijet koji je toliko zapao u grijeh. … Kad se zemlja bude teturala naprijed-nazad kao da je pijana, kada se nebesa budu tresla i dođe dan Gospodnji, tko će opstati? U drhtavici agonije ugledat će nešto od čega će uzalud pokušati pobjeći. “Evo dolazi u pratnji oblaka! I vidjet će ga svako oko.” (Otkrivenje 1,7) Oni koji nisu spašeni izbezumljeno se obraćaju nijemoj prirodi — svojem bogu, “gorama i stijenama: Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga koji sjedi na prijestolju” (Otkrivenje 6,16 — Varaždinska Biblija). Sve stvoreno odano je svojem Bogu i priroda je gluha za ove pomahnitale pozive. Ta neuzvraćena ljubav sada se pretvara u gnjev. Grešnici koji nisu dopustili Isusu da uzme njihove grijehe jure od mjesta do mjesta tražeći zaklon, plačući. Žetva je prošla, ljeto minulo, a naše duše nisu spašene! … Janje, čiji će gnjev biti toliko strašan prema onima koji su odbacili Njegovu milost, bit će milost, pravednost, ljubav i blagoslov svima onima koji su Ga primili. Stup od oblaka koji je bio mračan od strave i osvetničkog gnjeva prema Egipćanima, Božjem narodu bio je stup od oblaka koji svijetli. Tako će biti i s Gospodnjim narodom u tim posljednjim danima. Ono što je Božje svjetlo i slava Njegovom narodu koji drži zapovijedi, tama je nevjernicima. Oni vide da je strašno pasti u ruke Boga živoga. Ruka ispružena da spasi sve koji Mu priđu, dovoljno je snažna da izvrši sud nad svima koji Mu nisu htjeli prići da bi dobili život. Bog jamči da će biti onih koji će se obraćati Gospodinu dok milost još uvijek bude trajala, dok se glas poziva još bude čuo. Osigurano je sigurno sklonište za svaku dušu i štit za one koji su održali Njegove zapovijedi dok gnjev ne prođe. (Letter 137, 1896.)