„Ali je Jahve bio s njim, iskaza naklonost Josipu, te on nađe milost u očima upravitelja tamnice.“ (Postanak 39,21)
Josip je svoju prodaju u Egipat smatrao najvećom nevoljom koja ga je mogla snaći, ali je uvidio potrebu da se osloni na Gospodina više nego ikad prije, više nego u vrijeme kada je bio okružen očevom ljubavlju. Josip je doveo Boga sa sobom u Egipat i to se moglo vidjeti po njegovom radosnom izgledu u svim nevoljama. Kao što je Kovčeg saveza donio mir i napredak Izraelu, tako je i ovaj bogobojazni mladić, ispunjen ljubavlju prema Bogu, donio blagoslov Egiptu. To se pokazalo na tako izrazit način da je Potifar, u čijoj je kući služio, sve blagoslove pripisao svojem kupljenom robu. (The Youth’s Instructor, 11. ožujka 1897.)
Josipova je vjera njegov temperament učinila privlačnim, a njegovo suosjećanje prema ljudima toplim i snažnim usprkos svim njegovim nedaćama. Ima takvih koji kad smatraju da se prema njima postupa nepravedno postaju ogorčeni, okrutni, ljuti i neljubazni i na riječima i u ponašanju. Prepuštaju se obeshrabrenju, mržnji i mrzovolji. Ali Josip je bio kršćanin. Čim je započeo svoj zatvorenički život, počeo je unositi sjaj svojih kršćanskih načela u svoju svakidašnjicu; nastojao je biti od koristi drugima. Uložio je trud da se upozna s problemima svojih drugova u nevolji. Bio je vedar jer je bio pravi kršćanski gospodin. Bog ga je ovom stegom pripremao za veće odgovornosti, časti i za veću korisnost, a on je spremno učio. Radosno je primao pouke koje ga je Gospodin učio. Naučio je nositi jaram u svojoj mladosti. Naučio je vladati drugima tako što je prvo naučio slušati. …
Uloga koju je Josip odigrao u tamnici uzdigla ga je konačno do blagostanja i časti. Bog je odredio da treba steći iskustvo u kušnjama, nevoljama i teškoćama da bi se pripremio za visoki položaj. Josip je svoju vjeru nosio uvijek sa sobom i u tome je bila tajna njegove nepokolebljive vjernosti. (SDA Bible Commentary, sv. 1, str. 1097)
Preporučujemo:
