„Osim toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono okrenuo na dobro: da učini što se danas zbiva – da spasi život velikom narodu.“ (Postanak 50,20)
Jakov je prorekao radosnu budućnost većini svojih sinova. Posebno je bio rječit u izražavanju naklonosti prema Josipu: „Josip je stablo plodno, plodno stablo kraj izvora, grane svoje grana preko zida. Strijelci njega saletjeli, strijeljali ga, opljačkali. Ali luk mu čvrst ostaje, mišice mu ojačale, rukom Jakog Jakovljeva, imenom Pastira, Stijene Izraela.“ (Postanak 49,22-24)
Josipov život kao da prikazuje Kristov život. Josipova braća pokušala su ga ubiti, ali su se na kraju zadovoljila time da ga prodaju kao roba i tako spriječe da postane veći od njih. Mislili su da su ga stavili u položaj u kojem ih više neće mučiti svojim snovima i u kojem više neće biti mogućnosti za njihovo ispunjenje. Međutim, upravo ono što su oni učinili, Bog je iskoristio da osujeti njihove namjere i ostvari ono što su mislili da se nikada neće dogoditi – da on stekne vlast nad njima. …
Josip je hodio s Bogom. Kada se našao u tamnici i stradao u svojoj nevinosti, sve je podnosio krotko i bez gunđanja. Njegovo vladanje sobom, njegovo strpljenje u nevoljama i njegova nepokolebljiva vjernost, sve to zabilježeno je za opće dobro svih koji će nakon njega živjeti na Zemlji. …
Isusov život, život Spasitelja svijeta, bio je uzor velikodušnosti, dobrote i svetosti. A ipak bio je prezren i vrijeđan, izrugivan i ismijavan bez ikakvog razloga, osim što je svojim pravednim životom bio stalni ukor grijehu. Njegovi neprijatelji nisu bili zadovoljni sve dok im nije bio predan u ruke i dok Ga nisu osudili na sramnu smrt. Umro je za grešni rod i dok je trpio najokrutnije mučenje, krotko je opraštao svojim ubojicama. Ustao je iz mrtvih, uzašao svome Ocu, primio svaku vlast i silu, a onda se ponovno vratio na Zemlju da je dodijeli svojim učenicima. On »dade dare ljudima« (Efežanima 4,8). Sve koji su ikada pokajnički pristupili k Njemu i priznali svoje grijehe, primio je u okrilje svoje ljubavi i potpuno im oprostio. I ako Mu ostanu vjerni, uzdići će ih na svoje prijestolje i učiniti svojim subaštinicima baštine koju je stekao svojom krvlju. (Signs of the Times, 5. veljače 1880.)