Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Jošua 11”.
1 I dogodi se, kad to ču Jabin, kralj hacorski, da posla Jobabu, kralju madonskomu, te kralju šimronskomu i kralju akšafskomu 2 i kraljevima koji bijahu na sjeveru, u gorju i u ravni južno od Kinerota i u nizini i na uzvišicama Dora na zapadu, 3 Kanaancima na istoku i zapadu, te Amorejcima i Hetitima i Perižanima i Jebusejcima u gorju i Hivijcima podno Hermona u zemlji Micpi. 4 I izađoše oni i sve vojske njihove s njima, puk mnogobrojan kao što je množina pijeska na obali morskoj, s veoma brojnim konjima i kolima. 5 I kad se svi ti kraljevi skupiše, pođoše te se zajedno utaboriše kod Meromskih voda da bi zavojštili protiv Izraela. 6 Ali Gospod reče Jošui: »Ne boj ih se, jer sutra u ovo doba ja ću ih pobijene sve položiti pred Izraela; konje njihove osakati, a kola im ognjem spali.« 7 I pođe Jošua na njih nenadano, i svi ratnici s njime, na Meromske vode, te udariše na njih. 8 I Gospod ih predade u ruke Izraela te ih oni potukoše i potjeraše sve do Velikog Sidona i do Misrefot-Maima i do ravnice Micpe na istoku; i tukli su ih dok im nitko ne osta živ. 9 A Jošua s njima učini kako mu reče Gospod: konje njihove osakati, a kola im ognjem spali. 10 I u to vrijeme Jošua se vrati i osvoji Hacor, i mačem potuče kralja njegova; Hacor je naime prije bio glava svim onim kraljevstvima. 11 I pobiše oštricom mača svaku dušu koja bijaše u njemu. Pošto ih zatriješe, ne ostade ništa što diše, a Hacor spališe ognjem. 12 I osvoji Jošua sve gradove onih kraljeva i sve njihove kraljeve, i pobi ih oštricom mača, kao što zapovjedi Mojsije, sluga Gospodnji. 13 Ipak, nijednoga od onih gradova koji stajahu na svojim brežuljcima ne spali Izrael, osim jedino Hacora, kojega spali Jošua. 14 I sav plijen iz onih gradova, i stoku, sinovi Izraelovi zadržaše za se, a ljude potukoše oštricom mača, dok ih ne istrijebiše. Ne ostaviše ništa što diše. 15 Kako je Gospod zapovjedio Mojsiju, sluzi svojemu, tako je Mojsije zapovjedio Jošui, a Jošua tako i učinio; nije izostavio ništa od svega onoga što je Gospod zapovjedio Mojsiju. 16 Tako Jošua zauze svu onu zemlju: gorje i sav Jug i svu zemlju gošensku i nizinu i ravan i izraelsko gorje i nizinu njegovu, 17 od gore Halaka, što se diže prema Seiru, pa do Baal-Gada u libanonskoj ravnici podno gore Hermona. I osvojio je sve njihove kraljeve te ih potukao i pogubio ih. 18 Dugo je vremena Jošua vodio rat sa svim tim kraljevima. 19 Nije bilo grada koji bi sklopio mir sa sinovima Izraelovim, osim Hivijaca koji su boravili u Gibeonu; sve ih zauzeše ratom. 20 Jer to je bilo od Gospoda da im je otvrdnuo srce kako bi izašli na vojnu pred Izraela da ih zatre i da za njih ne bude milosrđa, nego da ih istrijebi, kao što je Gospod zapovjedio Mojsiju. 21 I u ono vrijeme dođe Jošua i istrijebi Anakovce iz gorja, iz Hebrona, iz Debira, iz Anaba te iz svega gorja Judina i iz svega gorja Izraelova; zatre ih Jošua s njihovim gradovima. 22 Nijedan Anakovac ne ostade u zemlji sinova Izraelovih. Ostadoše samo u Gazi, u Gatu i u Ašdodu. 23 Tako Jošua zauze svu zemlju, prema svemu što je Gospodgovorio Mojsiju, i dade je u baštinu Izraelu prema njihovim dijelovima, po plemenima njihovim. I zemlja počinu od rata.