Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Jošua 14”.
1 A ovo su područja koja su baštinili sinovi Izraelovi u zemlji kanaanskoj, koja su im Eleazar, svećenik, i Jošua, sin Nunov, te poglavari otačkih plemena sinova Izraelovih razdijelili u baštinu, 2 dijeleći ždrijebom baštinu njihovu — kao što Gospod zapovjedi preko Mojsija — deveterim plemenima i polovici plemena. 3 Naime, Mojsije dade baštinu dvama plemenima i polovici plemena s onu stranu Jordana, ali Levitima ne dade baštine među njima. 4Jer bijahu dva plemena sinova Josipovih: Manaše i Efraim. I oni Levitima ne dadoše dijela u zemlji, osim gradova u kojima će živjeti i njihovih podgrađa za stoku njihovu i za blago njihovo. 5 Kako Gospod zapovjedi Mojsiju, tako sinovi Izraelovi i učiniše te razdijeliše zemlju. 6 Tada sinovi Judini u Gilgalu pristupiše Jošui; i reče mu Kaleb, sin Jefuneov, Kenižanin: »Ti znaš što je ono Gospod kazao Mojsiju, čovjeku Božjemu, za mene i za tebe u Kadeš-Barnei. 7 Bilo mi je četrdeset godina kad me Mojsije, sluga Gospodnji, posla iz Kadeš-Barnee izvidjeti zemlju; i donijeh mu vijest kako mi je bilo na srcu. 8 Ali moja braća koja su uzašla sa mnom rastočila su srce puka, a ja sam posvema slijedio Gospoda, Boga svojega. 9 I onoga dana zakle se Mojsije govoreći: ‘Doista, zemlja kojom je kročila noga tvoja pripast će u baštinu tebi i sinovima tvojim dovijeka, jer si posvema slijedio Gospoda, Boga mojega.’ 10 I sad, gle: Gospod me ostavio na životu, kao što je obrekao, ovih četrdeset i pet godina koliko je prošlo otkako je Gospod izgovorio ovu riječ Mojsiju dok je Izrael lutao pustinjom. A evo sad: meni je danas osamdeset i pet godina. 11 Ja sam i danas još uvijek jak kao u dan kad me Mojsije posla; kakva mi je snaga nekoć bila, takva mi je i sad snaga za vojnu, i da izlazim i da dolazim. 12 Stoga, daj mi sad ovo gorje o kojemu je Gospod govorio onoga dana, jer ti si čuo onoga dana da su ondje Anakovci, a gradovi da su veliki i utvrđeni; možda će Gospod biti sa mnom pa ću ih protjerati, kako je Gospod govorio.« 13 A Jošua ga blagoslovi te dade Kalebu, sinu Jefuneovu, Hebron u baštinu. 14 Stoga Hebron pripadne u baštinu Kalebu, sinu Jefuneovu, Kenižaninu, sve do današnjega dana, budući da je posvema slijedio Gospoda, Boga Izraelova. 15 A Hebronu je prije bilo ime Kirjat-Arba (taj Arba bijaše velik čovjek među Anakovcima). I zemlja počinu od rata.