Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Jošua 24”.
1 Tada Jošua sabra sva Izraelova plemena u Šekem; i sazva starješine Izraela te poglavare njegove i suce njegove i nadglednike njegove. I oni se postaviše pred Bogom. 2 I reče Jošua svemu puku: »Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: ‘Vaši su očevi odvajkada boravili s onu stranu Rijeke — Terah, otac Abrahamov i otac Nahorov — i služili drugim bogovima. 3 Ali ja sam uzeo oca vašega Abrahama s onu strane Rijeke i proveo ga kroza svu zemlju kanaansku i umnožio mu potomstvo i dao mu Izaka. 4 Izaku sam pak dao Jakova i Ezava; i dadoh Ezavu goru Seir da je zaposjedne, a Jakov i njegovi sinovi siđoše u Egipat. 5 Tada poslah Mojsija i Arona te udarih Egipat, kako već učinih među njima; a potom vas izvedoh. 6 Izvedoh dakle iz Egipta očeve vaše pa dođoste na more; a Egipćani su progonili očeve vaše bojnim kolima i konjanicima sve do Crvenoga mora. 7 Tada zavapiše Gospodu, ion postavi tminu između vas i Egipćanâ te navede more na njih, koje ih prekri. Vaše su oči vidjele što sam učinio u Egiptu; potom ste dugo vremena ostali u pustinji. 8 Tada vas uvedoh u zemlju Amorejaca, koji su živjeli onkraj Jordana, i oni zaratiše s vama. I ja ih predadoh vama u ruke da biste zaposjeli zemlju njihovu kad ih zatrem pred vama. 9 Tad ustade Balak, sin Ciporov, kralj moapski, i zarati protiv Izraela; i posla te pozove Bileama, sina Beorova, da vas prokune. 10 Ali ja ne htjedoh poslušati Bileama; morao vas je on i blagosloviti. Tako sam vas izbavio iz ruke njegove. 11 Onda ste prešli preko Jordana i došli u Jerihon. I ljudi iz Jerihona zaratiše s vama —kao i Amorejci i Perižani i Kanaanci i Hetiti i Girgašijci, Hivijci i Jebusejci — ali sam ih predao vama u ruke. 12 I poslah pred vama stršljene koji su ispred vas protjerali njih i dvojicu amorejskih kraljeva, ali ne tvojim mačem niti tvojim lukom. 13 I dadoh vam zemlju za koju se niste mučili i gradove kojih niste gradili, i u njima se nastaniste; jedoste od vinogradâ i od maslinikâ kojih niste sadili.’ 14 Zato se sada bojte Gospoda i služite mu u čestitosti i u istini; i uklonite bogove kojima su oci vaši služili s onu stranu Rijeke i u Egiptu, pa služite Gospodu. 15 No ako u vašim očima bude zlo služiti Gospodu, izaberite sebi danas komu ćete služiti: hoćete li bogovima kojima su oci vaši služili dok bijahu s onu stranu Rijeke ili pak bogovima Amorejaca u čijoj zemlji ti prebivaš? Ali ja i moj dom služit ćemo Gospodu.« 16 Nato puk odgovori i reče: »Daleko bilo od nas da ostavimo Gospoda kako bismo služili drugim bogovima! 17 Jer Gospod, Bog naš, on je taj koji je izveo nas i očeve naše iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva, i koji je na naše oči izveo te velike znake i čuvao nas cijelim putem kojim smo išli i među svim pucima kroz koje smo prolazili. 18 Ta Gospod je ispred nas protjerao sve puke, i Amorejce, koji su boravili u zemlji. Zato ćemo i mi služiti Gospodu, jer on je Bog naš.« 19 Ali Jošua reče puku: »Ne možete služiti Gospodu, jer on je Bog sveti, on je Bog ljubomorni; neće podnositi vaše prijestupe ni grijehe vaše. 20 Pa ako ostavite Gospoda i stanete služiti tuđim bogovima, okrenut će se i nanijet će vam zlo, i uništit će vas pošto vam je bio dobro činio.« 21 Ali puk reče Jošui: »Ne, jer mi ćemo služiti Gospodu.« 22 Nato Jošua reče puku: »Sami ste protiv sebe svjedoci da ste vi sebi izabrali Gospoda da mu služite.« A oni rekoše: »Svjedoci smo.« 23 »Zato sad uklonite tuđe bogove koji su među vama i srca svoja priklonite Gospodu, Bogu Izraelovu.« 24 I reče puk Jošui: »Gospodu ćemo, Bogu svojemu, služiti i njegov ćemo glas slušati.« 25 Tako Jošua toga dana sklopi savez s pukom i postavi mu propis i uredbu u Šekemu.26 Tada Jošua zapisa ove riječi u Knjigu Zakona Božjega; zatim uze velik kamen i postavi ga ondje pod hrast koji bijaše kod svetišta Gospodnjega. 27 I reče Jošua svemu puku: »Evo, ovaj kamen nek nam bude svjedok, jer on je čuo sve riječi što ih je Gospod nama govorio. Neka vam dakle bude svjedok da ne biste zatajili Boga svojega.« 28 Tada Jošua otpusti puk, svakoga na njegovu baštinu. 29 I dogodi se, poslije ovih događaja, da umrije Jošua, sin Nunov, sluga Gospodnji, u dobi od stotinu i deset godina. 30 I sahraniše ga na području njegove baštine u Timnat-Serahu, što je u gorju Efraimovu, sjeverno od gore Gaaša. 31 I služio je Izrael Gospodu u sve dane Jošuine i u sve dane starješina koji su nadživjeli Jošuu i koji su vidjeli sva djela što ih Gospod učini Izraelu. 32 A Josipove kosti, što su ih sinovi Izraelovi iznijeli iz Egipta, sahraniše u Šekemu, na komadu zemljišta što ga je Jakov kupio od sinova Hamora, oca Šekemova, za stotinu kesita; i to posta baština sinova Josipovih. 33 Umrije i Eleazar, sin Aronov; i sahraniše ga na brdu što je pripadalo njegovu sinu Pinhasu, koje mu bijaše dano u gorju Efraimovu.