“Tada jedan od Dvanaestorice, imenom Juda Iskariotski, ode glavarima svećeničkim te im reče: ‘Što ćete mi dati, da vam ga izdam?’ Oni mu polože trideset srebrnika. Otada je tražio prigodu da ga izda.” (Matej 26,14-16)
Židovski vođe podmuklo su radili protiv Isusa, ali su se suočili s nekoliko teškoća. Prvo, nisu se usudili riskirati i otvoreno istupiti jer Mu je mnoštvo bilo naklonjeno (Matej 26,5). Ipak, vrijeme ih je pritiskalo. Ako odgode svoj potez nakon Pashe, Isus će vjerojatno napustiti grad i tako izmaknuti njihovoj ruci.
Pomoć njihovom cilju dolazi s najneočekivanije strane — skoro nevjerojatne: odmeće se jedan od dvanaestorice Isusovih učenika. Juda Iskariotski radi kao njihov čovjek za trideset srebrnika, cijenu roba (Zaharija 11,12). Dragovoljno se javlja i traži povoljni trenutak da židovski vođe uhvate Isusa.
Sva evanđelja izvještavaju o Judinoj izdaji, ali nijedno od njih ne iznosi razlog za takav postupak. Zato proučavatelji Biblije navode nekoliko mogućih razloga. Jedan je da se Juda razočarao u Isusa kada je uvidio da je On čovjek mira, a ne Mesija ratnik koji će zbaciti Rimljane.
Ali novac je jedini motiv koji se spominje u Novom zavjetu. Nije slučajno što Matej umeće izvještaj o ženi koja je pomazala Isusove noge između izvještaja o podloj uroti židovskih vođa i Judine izdaje Isusa.
U ovome nam pomaže četvrto evanđelje. U njemu stoji da je Juda bio posebno uznemiren zbog cijene mirisa (gotovo godišnjeg primanja) i da je od učenika krao iz zajedničke kese s novcem, koju je nosio (Ivan 12,4-6).
Međutim, sama sebičnost nije dovoljno objašnjenje za Judine postupke, pogotovo zato što je još uvijek očekivao zemaljsko mesijansko kraljevstvo u kojem bi on bio istaknuti vođa. Čini se da je najbolje objašnjenje da je Juda izdajom nastojao privoljeti Isusa koji je sporo djelovao da upotrijebi svoju silu i osnuje kraljevstvo.
Od svih mogućih tumačenja koja se kriju iza Judine izdaje, ovo najbolje odgovara svim činjenicama i objašnjava zašto je Juda počinio samoubojstvo kada su se njegovi planovi izjalovili.
Za razmišljanje: Jesam li kriv ako pokušavam privoljeti Boga da se kreće u smjeru u kojem ja mislim da treba ići?
Preporučujemo:
