Za mnoge kršćane pitanje drugog Kristovog dolaska nije “ako”, nego “kada”. No, upravo je ovo “kada”, ili točnije, nagađanje oko “kada”, stvorilo nepovjerenje u sigurnost samog događaja.
Zadnjih je desetljeća doista nevjerojatna količina senzacionalizma i pretjerivanja potekla iz kršćanske crkve o datumu Drugog dolaska. Milijuni su knjiga prodani nudeći različite godine, 1978., 1982., 1988., 1989., 1990., 1996., 1999., 2000., 2007. i tako dalje, ili zbog samog Drugog dolaska ili zbog znakovitih događaja koji vode prema Drugom dolasku; raznolikih događaja, poput dolaska na vlast M. Gorbačova u bivšem Sovjetskom Savezu, do Zaljevskog rata ili potpisivanja mirovnog sporazuma između Izraela i Palestinaca.
Međutim, sve ovo silno nagađanje umanjuje u ljudima važnost obećanja o Kristovom povratku. Kada uvijek iznova slušaju ove stvari, a oni koji su to sve pokrenuli neslavno odu, ljudi jednostavno prestaju slušati. To je jako loše jer će se Isus vratiti, a kad se vrati, samo će oni koji su se pripremili, biti spremni za susret s Njim. No, tko će se pripremiti ako su zatvorili uši za obećanje povratka zbog svih krivih “proročanstava”?
Pogotovu je ironično to što je nemogućnost da se izračuna vrijeme Kristova povratka, ključni element koji pomaže ljudima da se pripreme za susret s Njim kada doista dođe. Dakle, kad kršćani izbrišu neizvjesnost određivanjem datuma Kristova povratka, oni poništavaju jednu od ključnih stvari koja im pomaže u pripremi za taj događaj.
Isusove riječi
Prvo pročitajmo što je sam Isus rekao o određivanju vremena Drugog dolaska:
• “Što se tiče onog dana i časa, o tome nitko ništa ne zna, ni anđeli nebeski, ni Sin, već jedino Otac.” (Matej 24,36)
• “Zato i vi budite pripravni, jer će Sin Čovječji doći u čas kad se ne nadate.” (Matej 24,44)
• “Dakle: bdijte, jer ne znate dana ni časa!” (Matej 25,13)
• “Bdijte jer ne znate kad će doći to vrijeme!”’ (Marko 13,33)
Teško je zamisliti kako bi Isus mogao biti jasniji – mi nećemo unaprijed znati vrijeme Njegova dolaska. Da, bit će znakova; da, događaji će nas upozoravati na Njegov skori povratak; da, trebamo biti spremni (vidi Marko 13,7–10, 26; Luka 21,28). No, ovo nije isto što i nagađanje o danu i satu Njegova povratka. Nitko osim Oca to ne zna – rekao je Isus – a mi pretpostavljamo da “nitko” uključuje i sve one u današnje vrijeme koji još uvijek izračunavaju datume predviđajući kada će se On vratiti. Same Isusove riječi trebaju u svakome izazvati odbacivanje svakog nagađanja koje vodi prema određivanju vremena.
Postoji još jedan, možda važniji, razlog zbog kojeg trebamo izbjegavati ovu vrstu špekuliranja, a nalazimo ga u Kristovim riječima o Drugom dolasku. U ovim govorima ne samo što Isus govori o znacima: ratovima, glasinama o ratovima, gladi, potresima i tako dalje nego isto tako govori o tome kako možemo biti spremni za Njegov povratak. I tu je ironija: Neizvjesnost što se tiče vremena događaja sredstvo je pomoći u pripremi ljudi za taj događaj!
Isus je rekao: “S tim je kao s čovjekom koji, polazeći na put, ostavi kuću svoju i preda upravuslugama.”’ “Dakle, bdijte jer ne znate kad će doći gospodar kuće, uvečer, u ponoći, kad se oglase pijetli ili ujutro, da ne bi došao iznenada i našao vas gdje spavate. Što vama velim, to velim svima: Bdijte!” (Marko 13,34–37)
Isus uspoređuje svoje napuštanje Zemlje s nekim tko, odlazeći, ostavlja svoje imanje u rukama svojih slugu. Zapazite da gospodar ne kaže: “Vratit ću se za tri mjeseca” ili “za šest mjeseci” ili “za deset godina”. Zašto? Zato što ni gospodar ne zna? U ovoj paraboli je to moguće. No, Otac zna dan Kristova povratka. Samo nam nije rekao.
Zašto? Ključ je u pripremi. Gospodin želi da stalno budemo pripravni, u svakom trenutku. I dokle god vjerujemo da se On može vratiti bilo kada, pogotovo uskoro, trebamo više nastojati da budemo neprestano spremni. Stoga što sluge ne znaju kada će njihov gospodar doći, on im kaže: “Bdijte! Kad bi točno i sigurno znali kada će se gospodar vratiti, bi li se trudili dotad bdjeti?”
Već sad spremni Zamislite da su oni koji su živjeli prije 100, 200 ili 500 godina znali da će proći i godina 2000. a Krist se još neće vratiti. Kako bi im bilo lako upasti u duhovnu bolesnu pospanost ili čak u grijeh i prepuštanje užicima, jer je povratak tako daleko. U tom smislu Isus je ispričao usporedbu o sluzi koji je, vjerujući da je njegov gospodar odgodio svoj povratak, počeo zlostavljati ostale sluge i “jesti, piti i opijati se” (Luka 12,45). Sve se to dogodilo upravo stoga što je sluga mislio da je povratak jako daleko. Da je, međutim, razmišljao kako se njegov gospodar može uskoro u bilo kojem trenutku vratiti, možda bi se drukčije ponašao.
Tako, držeći vrijeme skrivenim, ne dopuštajući da itko zna kada će se On vratiti, osim da će to biti uskoro, Isus je postavio na pravo mjesto mehanizam koji će čuvati one koji Njegov povratak željno i stalno iščekuju.
“Dakle, bdijte jer ne znate kad će doći gospodar kuće, uvečer, u ponoći, kad se oglase pijetli ili ujutro, da ne bi došao iznenada i našao vas gdje spavate. Što vama velim, to velim svima: Bdijte!” (Marko 13,35.36) Kao što sluga nije znao, ni mi ne znamo i stoga nikada ne trebamo spavati. Osobito naglašavajući da ne znamo kada će se On vratiti, Isus je želio sve koji ga vole potaknuti na stalnu spremnost.
Ukratko, čini se da ono najvažnije što je Isus učinio kako bi nas pripremio za kraj, nalazimo u onome što nam nije rekao, a to je kada će se vratiti. To nam puno, samo po sebi govori o načinu pripreme. Upravo stoga što ne znamo i što to može biti danas, sutra ili sljedeće godine, trebamo biti spremni već sada.
Clifford Goldstein