“Tko mene slijedi, sigurno neće ići po tami, nego će imati svjetlo koje vodi u život.” (Ivan 8,12)
Gospodin Isus preuzeo je na sebe obličje grešnog čovjeka zaogrnuvši svoju božansku narav ljudskom. Ali On je bio svet kao što je i Bog svet. Da nije bio bez ijedne mrlje grijeha, On ne bi mogao biti Spasitelj čovječanstva. Bio je Nositelj grijeha kojem nije bilo potrebno otkupljenje. Budući jedno s Bogom u čistoći i svetosti karaktera, On je mogao prinijeti žrtvu pomirnicu za grijehe cijelog svijeta.
Krist je svjetlo ovoga svijeta. Preko Njega svjetlo svijetli usred moralne tame. Da On nije to svjetlo, ne bismo ni bili svjesni tame, jer upravo svjetlo nju razotkriva. Što je jasnije svjetlo, to je izrazitija suprotnost između svjetla i tame. Ukloni li se svjetlo, neće ostati ništa osim tame.
Krist je objasnio naš položaj. “Tko mene slijedi, sigurno neće ići po tami, nego će imati svjetlo koje vodi u život.” (Ivan 8,12) On je sjajna zvijezda Danica. On je Sunce Pravednosti, sjajnost Očeve slave. On je “Svjetlo istinito koje rasvjetljuje svakoga čovjeka” (Ivan 1,9). Kao Liječnik, Iscjelitelj, On je došao obnoviti Božju moralnu sliku koja je izgubljena zbog prijestupa.
Kada Krist vjerom prebiva u duši, On čini da pojedinac koji Ga ljubi bude sav obasjan u Gospodinu. Mnogi koji kažu da vjeruju u istinu imaju samo vjeru po imenu. Oni nisu izvršitelji Riječi. Mada tvrde da vjeruju, njihovo ispovijedanje neće ih preobratiti. …
Kad Krist prebiva u srcu, Njegova je prisutnost očita. Lijepe i ljubazne riječi i postupci otkrivaju prisutnost Kristovog Duha. Narav postaje blaga. Nema gnjevnih izljeva, svojeglavosti, zlih nagađanja. Nema mržnje u srcu zbog … zamisli i ideja … koje drugi ne prihvaćaju i ne cijene. …
Kad istina upravlja životom, prisutna je čistoća i sloboda od grijeha. U životu se ostvaruje slava, punina i cjelovitost evanđeoskog plana. Svjetlo istine obasjava hram duše. Duša spoznaje Krista. (Manuscript 164, 14. prosinca 1898., “Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski”)