“Tako da živite dostojno Gospodina, da mu budete ugodni u svemu; da budete plodonosni svakom vrstom dobrih djela i da napredujete u spoznaji Boga.” (Kološanima 1,10)
Božja istina otkrivena u Njegovoj riječi treba biti živo, trajno načelo. Na nju ne treba gledati kao na još jedan utjecaj među mnogima, već kao na onaj koji je iznad svih drugih. Ona će pokazivati moć nad životom i ponašanjem sve dok čitavo biće ne bude obuzeto slikom savršenog Uzora, a čovjek cjelovit u Isusu Kristu. “Kako dakle primiste Krista Isusa Gospodina onako živite u njemu, ukorijenjeni i nazidani”, ne na svojem “ja”, ne na ljudskim zamislima, već “u njemu čvrsto ukorijenjeni, na njemu stalno naziđivani i učvršćivani vjerom, kako ste poučeni, obilujte zahvalnošću! Pazite da vas tko za sobom ne odvede filozofijom — ispraznom prijevarom koja se oslanja na predaju čisto ljudsku, na prirodne sile svijeta, a ne na Krista.” (Kološanima 2,6-8) Najveća opasnost koja vam prijeti jest da previdite potrebu za dubokim razmišljanjem o Kristovom karakteru kako biste oponašali Njegov život i svoj karakter uskladili s Njegovim. Mora se pokazati upadljiva razlika između vašeg karaktera i karaktera ovoga svijeta. “Budući da u njemu stanuje stvarno sva punina božanstva, po njemu ste i vi ispunjeni. On je glava svakog Poglavarstva i Vlasti.” (Kološanima 2,9.10) Velike biblijske istine namijenjene su svakome od nas da bi vladale našim životom, da bi ga usmjeravale i upravljale njime, jer je to jedini način na koji Krist može biti ispravno predstavljen svijetu — preko ljepote i privlačnosti karaktera onih koji tvrde da su Njegovi učenici. Bogu neće biti prihvatljivo ništa manje od svesrdne službe. Bog zahtijeva posvećenje cijelog čovjeka — tijela, duše i duha. Duh Sveti usađuje novu narav i oblikuje ljudski karakter Kristovom milošću, sve dok se Kristova slika u njemu ne usavrši. To je istinska svetost. … Vaš duh i riječi, kao i utjecaj koji vršite, stvaraju dojmove u umovima drugih. Ako je ozračje koje okružuje dušu loše, bit će to kao duhovna malarija koja će trovati sve oko sebe. Ali korisno je za dušu da oko sebe širi ozračje koje će drugima biti miris života za život. Kada duša u sebi ima istinu koja svoju snagu očituje ljubavlju i čisti je, prožimat će je nebesko ozračje. “Druži se s mudrima, i postat ćeš mudar, a tko se drži bezumnika, postaje opak.” (Izreke 13,20) Svaka duša koja tvrdi da vjeruje u istinu, trebala bi pokazivati čestitost karaktera, posvećenost Bogu i postojanost namjera, predstavljati Kristov karakter urednim življenjem i pobožnim razgovorima. (Letter 70, 13. siječnja 1894. — “Braći na odgovornim položajima u nakladničkoj kući Review and Herald”)