“Kad se našao u nevolji, počeo se moliti za milost Jahvi, svome Bogu, ponizivši se veoma pred Bogom otaca.” (2. Ljetopisa 33,12)
“Ovo vam rekoh, da u meni imate mir. U svijetu ćete imati patnju” (Ivan 16,33), kazao je Krist. Nevolje kojima su kršćani izloženi, tuge, nedaće i poniženja, to su sredstva kojima se Bog služi da odvoji pšenicu od pljeve. Svoju oholost, sebičnost, zle strasti, ljubav prema svjetovnim uživanjima, sve to moramo pobijediti; zato nam Bog i šalje nevolje da bi nas ispitao i okušao, da bi nam pokazao da sve te mane postoje u našem karakteru. Mi moramo pobijediti Njegovom snagom, Njegovom milošću da bismo postali dionici Njegove božanske naravi i spasili se pokvarenosti koju su strasti izazvale u svijetu. “Uistinu, naša nam sadašnja ali kratkotrajna i mala nevolja”, kaže Pavao, “donosi izvanredno veliku i vječnu slavu, nama koji ne smjeramo na vidljivo, nego na nevidljivo, jer je vidljivo prolazno, a nevidljivo je vječno.” (2. Korinćanima 4,17.18) Nevolje, križ, kušnje, nedaće i raznolike napasti, sve su to Božji radnici koji nas nastoje oplemeniti, posvetiti i pripremiti za nebeske žitnice. (3T 115)
Mnoge od vaših nevolja pohodile su vas po Božjoj mudrosti da bi vas približile prijestolju milosti. On omekšava i usmjerava svoju djecu tugom i nevoljama. Ovaj svijet je Božja radionica u kojoj nas On oblikuje za nebeske dvorove. On radi svojim alatom na našim uzdrhtalim srcima dok god ne ukloni grubosti i neravnine i dok nas ne pripremi za mjesto koje ćemo zauzeti u nebeskoj građevini. Nevoljama i tugom kršćanin se čisti i jača i razvija karakter po uzoru koji nam je Krist ostavio. (4T 143)
Dopustimo da nevolje koje nas tako okrutno muče postanu pouke koje će nas potaknuti da krenemo naprijed prema nagradi našega visokog zvanja u Kristu. Neka nas hrabri misao da će naš Gospodin uskoro doći. Neka se u toj nadi raduje naše srce! (9T 287)