Kada ste kušani do krajnjih granica, gledajte na Isusa

“Zaželje umrijeti i reče: ‘Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih.’” (1. o kraljevima 19,4)
U svim našim tugama, Isus je tužan. Knez našeg spasenja postao je savršen u patnji. U ovom životu bit ćemo kušani da bi se pokazalo hoćemo li položiti Božji ispit. Kad naiđu Sotonine kušnje, bit ćemo stavljeni na ispit. Hoće li nas nadvladati omamljujuća sila Sotone, ili ćemo, kao Krist, odoljeti njegovim kušnjama? Hoće li naš um biti ispunjen blagom nebeske istine da bismo neprijatelja duša mogli dočekati kao Krist riječima: “Pisano je”, a ne nekim svojim plahovitim govorom? Sotona bolje razumije svete spise od mnogih koji se predstavljaju kao kršćani, jer on marljivo proučava Pismo, a njegov je cilj da izopači Božju istinu, da ljude navede da pokažu neposlušnost, da zanemare istraživanje Božje riječi. … Velika je pogreška diktirati Bogu što treba raditi. Ilija nije znao što govori kad je izjavio da mu je dosta života i poželio umrijeti. Srećom, Gospodin ga nije uhvatio za riječ, jer je imao za njega još jedan posao koji je trebalo obaviti prije nego što bude podignut i uzet na Nebo. Jesmo li i mi zaboravili da je Isus, Veličanstvo Neba, patio i bio kušan? Međutim, On nije dopustio neprijatelju da Ga povuče u glib nevjerovanja, niti da Ga sabije u kaljugu potištenosti i očaja. … Bog mrzi grijeh. Sotonin posao je da nas namami da činimo zlo. Kako vješto on koristi svoju sposobnost da očara um kako bi izabrao grijeh umjesto pravednosti! Utjecaj jedne osobe na drugu postao je opasan zbog Sotoninog vodstva i vlasti nad umom, čime on njihov uzajamni utjecaj usmjerava tako da služi njegovim ciljevima. Ali Gospodin Isus preko svojega Duha Svetoga mijenja poredak stvari i preuzima grijehe i krivnju ljudskog roda na sebe. On privlači ljude, posvećuje ih i upošljava ljudsko biće kao svoje oruđe, navodeći ga da uloži sve svoje sposobnosti kako bi činilo upravo suprotno od onoga što Sotona predlaže. … “Oduprite se đavlu, pa će pobjeći od vas! Približite se k Bogu, pa će se i on približiti k vama!” (Jakov 4,7.8) Kako je duši koja se kuša dragocjeno ovo pouzdano obećanje! Ako oni koji su u nevolji i kušnji zadrže pogled na Isusu i približe se Bogu govoreći o Njegovoj dobroti i milosti, Isus će se približiti njima i muke za koje su mislili da su skoro nepodnošljive potpuno će nestati. … Pred nama su teška vremena, ali to nas ne treba brinuti. Brinuti se znači ne vjerovati, ali Krist nas poziva: “Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.” (Matej 11,28) (Letter 43, 1892.)