„On koji vrijeđan nije zauzvrat vrijeđao, mučen nije prijetio, nego je to prepuštao pravednomu Sucu.“ (1. Petrova 2,23)
Koliko puta osjećamo da se prema nama nepravedno postupalo, da su o nama bile izgovarane laži, da smo pred drugima bili predstavljani u pogrešnom svjetlu. Kada se nađemo u takvoj kušnji, trebamo zadržati strogu vlast nad svojim duhom i svojim riječima. Bit će nam potrebna Kristova ljubav da ne bismo počeli njegovati nepomirljiv duh. Nemojmo misliti da imamo pravo uskraćivati svoj oprost dok god oni koji su nam učinili nepravdu ne priznaju svoju krivnju. Mi ne smijemo nagomilavati gorčinu, puniti njome svoje srce dok onaj koga smatramo krivim ne ponizi svoje srce u priznanju i pokajanju. … Koliko god nas grubo povrijedili, ne smijemo njegovati ogorčenost ni sažalijevati sebe, već, kao što se nadamo da će nam biti opro- štene uvrede koje smo nanijeli Bogu, tako i mi trebamo oprostiti onima koji su nam učinili zlo. … Kada nas vrijeđaju, u velikoj smo kušnji da uzvratimo istom mjerom, ali ako to činimo, pokazujemo da nismo ništa bolji od svojeg protivnika. Kada smo u kušnji da nekoga grdimo, uputimo tihu molitvu da nam Bog udijeli svoju milost i zadrži naš jezik. …
Isus nam je dao primjer i mi moramo ići Njegovim tragom, pokazivati sućut i ljubav i dobru volju prema svima. Njegujmo duh ljubaznosti, podnošenja i nježne ljubavi, riječi pune sućuti prema onima koji su nam, pokleknuvši u kušnji, nanijeli bol. Ako je moguće, izliječimo te rane i zatvorimo vrata kušnji uklanjajući svaku prepreku koju je prijestupnik postavio između sebe i nas. … Gospodin radosno izlijeva svoje blagoslove na one koji Ga štuju, koji priznaju Njegovu milost, koji pokazuju da cijene Njegovu ljubav time što pokazuju iste nježne osobine prema onima koji ih okružuju. (The Youth’s Instructor, 1. lipnja 1893.)
Preporučujemo:
