„I Jahve reče Kajinu: ’Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti.’“ (Postanak 4,6.7)
Gospodinu nisu bili nepoznati odbojni osjećaji koje je njegovao Kajin, ali je želio da Kajin razmisli o svojem ponašanju i, pošto se osvjedoči u svoj grijeh, pokaje se i postavi svoje noge na put poslušnosti. Nije postojao nikakav razlog da osjeti gnjev ni protiv svojega brata ni protiv Boga. Njegovo nepoštovanje izričite Božje volje prouzročilo je odbacivanje njegove žrtve. … Abelova žrtva bila je prihvaćena zato što je Abel u svakoj pojedinosti poslušao ono što je Bog od njega očekivao. To ni na koji način nije lišilo Kajina njegovog prava prvorodstva. … Sve to bilo je jasno prikazano Kajinu, ali njegova srdžba se probudila zato što nije bilo prihvaćeno njegovo ponašanje i što mu nije bilo dopušteno da slijedi svoje vlastite zamisli. Bio je ljut na Boga i na svojega brata. Bio je ljut na Boga zato što nije htio prihvatiti planove grešnika umjesto božanskih zahtjeva, i na brata što se nije složio s njim.
Kajin je pozvao Abela u šetnju kroz polja i tamo je dao oduška svojem nevjerovanju i svojim primjedbama protiv Boga. Tvrdio je da nije pogriješio kada je prinio svoj prinos, i što je više govorio protiv Boga i prigovarao Njegovoj pravednosti i milosti koja je odbacila njegovu žrtvu a prihvatila žrtvu njegovog brata Abela, to je ogorčeniji i snažniji bio njegov osjećaj gnjeva i odbojnosti.
Abel je branio Božju dobrotu i nepristranost i iznio Kajinu jednostavne razloge zbog kojih Bog nije prihvatio njegovu žrtvu. …
Činjenica da se Abel usudio pokazati neslaganje s njim i čak otići tako daleko da ukaže na njegovu pogrešku, zaprepastila je Kajina. … Kajina je njegov razum uvjeravao da je Abel u pravu dok je govorio o potrebi prinošenja krvi nevine žrtve ako želi da njegova žrtva bude prihvaćena, ali mu je Sotona prikazao problem u sasvim drugome svjetlu. On je naveo Kajina da u svojem gnjevu dođe u stanje izrazite neuračunljivosti tako da je ubio svojega brata i opteretio se i grijehom ubojstva. (Signs of the Times, 16. prosinca 1886.)