Kako bih mogao to učiniti?

“Pa kako bih ja mogao učiniti tako veliku opačinu i sagriješiti protiv Boga!” (Postanak 39,9)
“Uvijek je presudno razdoblje u životu jednog mladića kada se odvaja od utjecaja svojeg doma i mudrih savjeta i ulazi u nova zbivanja i nepoznate kušnje. Ako sam sebe ne bude izlagao opasnostima i uklanjao se od roditeljskih ograničenja, ako bez svoje volje i izbora bude postavljen na opasno mjesto i oslanjao se za snagu na Boga — njegujući Božju ljubav u srcu — bit će sačuvan od popuštanja kušnji silom Boga koji ga je stavio na takvo mjesto da bude okušan. Bog će ga zaštititi da ne bude iskvaren žestokim kušnjama. Bog je bio s Josipom u njegovom domu dok se nalazio na putu dužnosti pateći zbog nepravde, ali ne čineći je. Bog ga je volio i štitio dok se pridržavao svojih vjerskih načela u svemu što je poduzimao.” (Letter 3, 1879.) “Josipova blagost i vjernost trebali su biti provjereni u vatri kušnje. Žena je njegova gospodara pokušala navesti mladića da prestupi Božji zakon. On je dotada ostao neuprljan pokvarenošću koja je vrvjela u toj poganskoj zemlji, ali kako se suprotstaviti ovoj kušnji, tako iznenadnoj, tako snažnoj, tako zavodljivoj? Josip je dobro znao kakve će biti posljedice suprotstavljanja. S jedne su strane bili prikrivanje, milost i nagrade, a s druge nemilost, zatvor, a možda i smrt. Njegov je cijeli budući život ovisio o trenutačnoj odluci. Hoće li načela pobijediti? Hoće li Josip i dalje ostati vjeran Bogu? Anđeli su s neopisivom brigom promatrali ovaj prizor. Josipov odgovor otkriva silu vjerskih načela. On nije želio iznevjeriti povjerenje svojega zemaljskog gospodara, a bez obzira na posljedice želio je ostati vjeran svojem Gospodaru na Nebu. Mnogi pred budnim očima Boga i njegovih anđela uzimaju sebi slobodu da učine nešto što nikada ne bi učinili pred svojim bližnjima, ali Josip je prvo pomislio na Boga: ‘Pa kako bih ja mogao učiniti tako veliku opačinu i sagriješiti protiv Boga?’ Kad bismo mi njegovali uvjerenje da Bog vidi i čuje sve što činimo i vjerno zapisuje naše riječi i djela i da ćemo se s njima morati suočiti, bojali bismo se griješiti.” (Patrijarsi i proroci, str. 173)