Jutarnji stih

Kako bih mogao učiniti nešto takvo?

““Pa kako bih ja mogao učiniti tako veliku opačinu i sagriješiti protiv Boga!”“ (Postanak 39,9)

Uvijek je presudno razdoblje u životu jednog mladića kada se odvaja od utjecaja svojeg doma i mudrih savjeta i ulazi u nove doživljaje i kušnje. Ako sam sebe ne postavi na opasna mjesta i ne ukloni se od roditeljskih ograničenja, ako bez svoje volje i izbora bude stavljen u opasan položaj i oslanjao se za snagu na Boga — njegujući Božju ljubav u srcu — bit će sačuvan od popuštanja kušnjama silom Boga koji ga je stavio u takav položaj da bude okušan. Bog će ga zaštititi da ne bude iskvaren žestokom kušnjom. Bog je bio s Josipom u njegovom novom domu dok se nalazio na putu dužnosti pateći zbog nepravde, ali ne čineći je. Bog ga je volio i štitio dok se pridržavao svojih vjerskih načela u svemu što je poduzimao. (Letter 13, 1879.)
Josipova blagost i vjernost trebali su biti provjereni u vatri kušnje. Žena njegova gospodara pokušala je navesti mladića da prestupi Božji Zakon. On je dotada ostao neuprljan pokvarenošću koja je vrvjela u toj poganskoj zemlji; ali kako se suprotstaviti ovoj kušnji, tako iznenadnoj, tako snažnoj, tako zavodljivoj? Josip je dobro znao kakve će biti posljedice suprotstavljanja. S jedne strane bili su prikrivanje, milost i nagrade, a s druge, nemilost, zatvor, a možda i smrt. Njegov je cijeli budući život ovisio o trenutnoj odluci. Hoće li načela pobijediti? Hoće li Josip i dalje ostati vjeran Bogu? Anđeli su s neopisivom brigom promatrali ovaj prizor.
Josipov odgovor otkriva silu vjerskih načela. On nije želio iznevjeriti povjerenje svog zemaljskog gospodara, a bez obzira na posljedice želio je ostati vjeran svom Gospodaru na Nebu. Mnogi sebi pred budnim očima Boga i Njegovih anđela uzimaju slobodu da učine nešto što nikada ne bi učinili pred svojim bližnjima, ali Josip je prvo pomislio na Boga: ““Pa kako bih ja mogao učiniti tako veliku opačinu i sagriješiti protiv Boga!”“ rekao je.
Kad bismo mi gajili uvjerenje da Bog vidi i čuje sve što činimo i vjerno zapisuje naše riječi i djela i da se s njima moramo suočiti, mi bismo se bojali griješiti. (Patrijarsi i proroci, str. 173)


Komentiraj