“Od tebe je sve, i iz tvojih ruku primivši, dali smo tebi!” (1. Ljetopisa 29,14)
Nadamo se da će vam Bog dati da napredujete. Ako imamo Njegovu zaštitu i Njegovo odobravanje, bit ćemo uspješni gdje god se nalazimo i čega god se prihvatimo. Ali bez Božjeg blagoslova nikakvo blagostanje neće nam donijeti uspjeh. Zato naša prva briga treba biti da imamo Boga za prijatelja. “Ili u moje nek dođe okrilje, neka sklopi mir sa mnom, mir neka sklopi sa mnom!” (Izaija 27,5)
Nemojte biti zaokupljeni služenjem sebi samima i postati ravnodušni u pogledu onoga što Bog od vas zahtijeva. Vi ste Njegovo vlasništvo. Imajte čvrsta načela. Uzmite u obzir da vas je Isus kupio po beskrajnoj cijeni. Vaše misli trebaju ostati čiste — one pripadaju Gospodinu. Dajte ih Njemu. Mi ne možemo zaslužiti ništa od Boga. Ne možemo Mu dati ništa što već nije Njegovo. Hoćemo li uskratiti Bogu ono što Mu pripada? Nemojte potkradati Boga i tratiti Njegovo vrijeme, Njegove talente i Njegovu slavu na ono što pripada svijetu. On traži vašu naklonost. Pružite Mu je. Ona Mu pripada. On zahtijeva vaše vrijeme iz trenutka u trenutak — dajte Mu ga. Ono Mu pripada. On zahtijeva vaš um. Dajte Mu ga. On Njemu pripada.
Sjetite se riječi nadahnutog apostola: “Ili ne znate da … niste svoji? Jer ste kupljeni skupo.” (1. Korinćanima 6,19.20 — Šarić) Vi ste kupljeni … čak i ako ne budete spašeni. Gospodin želi ono što Mu pripada. Kad Bogu predamo dušu, tijelo i duh, kad držimo prohtjeve pod nadzorom prosvijetljene savjesti i borimo se protiv svake požude pokazujući da svaki organ smatramo Božjim vlasništvom namijenjenim Njegovoj službi, kada je svaka naša sklonost u skladu s Gospodnjim umom, vezana za ono “što je gore, gdje se nalazi Krist sjedeći Bogu s desne strane” (Kološanima 3,1) — tada možemo reći da smo predali Gospodinu ono što je Njegovo. O, Bože, “od tebe je sve, i iz tvojih ruku primivši, dali smo tebi” (1. Ljetopisa 29,14). …
Ni u kojem slučaju nemojte živjeti samo za sebe. Ima onih kojima je uvijek potrebna pomoć koju im vi možete pružiti. Isus je dao sebe za nas. Kakva poniznost! Dakle, odrecimo se sebe i blagoslivljajmo druge. Proslavimo Boga birajući Njegov put, Njegovu volju. On će biti naš mudri Savjetnik i naš prisni Prijatelj koji se ne mijenja. (Letter 23, 24. prosinca 1873., Edsonu i Emmi White)