“Nije li to taj veliki Babilon što ga ja sagradih kao kraljevsku prijestolnicu snagom svoje moći i na slavu svojega veličanstva?” (Daniel 4,30 — Varaždinska Biblija)
Snaga naroda i pojedinaca ne ogleda se u prilikama i sposobnostima koje su ih naizgled učinile nepobjedivima. Ona se ne ogleda u njihovoj hvalisavoj veličini. Jedino što ih može učiniti istinski velikim i jakim jest Božja sila i namjera. Oni sami, svojim stavom prema toj namjeri, odlučuju vlastitu sudbinu.
Ljudska povijest bavi se čovjekovim dostignućima, njegovim pobjedama u bitkama, njegovim uspjehom u penjanju do svjetovne veličine. Međutim, Božja povijest opisuje čovjeka onako kako ga Nebo vidi. U nebeskim izvještajima sva njegova zasluga sastoji se u poslušnosti Božjim zahtjevima. Njegova neposlušnost vjerno se bilježi kao nešto što zaslužuje kaznu koju će zacijelo primiti. U svjetlu vječnosti vidjet će se da Bog postupa s ljudima u skladu s ključnim pitanjem — jesu li Mu bili poslušni ili nisu.
Stotinama godina prije nego što bi se neki narod pojavio na pozornici povijesti, proročko pero po diktatu Duha Svetoga ispisivalo je njegovu povijest. …
Božji glas koji se čuo u proteklim vremenima, odzvanja iz stoljeća u stoljeće preko naraštaja koji su se pojavljivali na pozornici povijesti i nestajali s nje. Hoće li Bog govoriti a da se Njegov glas ne poštuje? Koja sila je unaprijed otkrila čitavu povijest da bi narodi, jedan za drugim, popunjavali svoje mjesto u najavljeno vrijeme, nesvjesno svjedočeći o istini čije značenje ni sami nisu poznavali? …
Svakom čovjeku Bog je dodijelio jedno mjesto u svojem velikom planu. Istinom ili lažju, mudrošću ili ludošću, svatko ispunjava svoju svrhu ostvarujući određene rezultate. …
U očima ovoga svijeta, oni koji služe Bogu mogu izgledati slabo. Može izgledati da tonu pod valovima, ali već sljedeći val pokazat će kako se uspinju bliže Nebu. “I ja im dajem život vječni”, kaže naš Gospodin, “i nitko ih neće ugrabiti iz ruke moje” (Ivan 10,28 — Varaždinska Biblija). Kraljevi će se smjenjivati i narodi će nestajati, ali duše koje se vjerom budu povezale s Božjim namjerama živjet će zauvijek. “Umnici će blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vječnost.” (Daniel 12,3) (Manuscript 36, 9. prosinca 1896., “Poslušnost — preduvjet uspjeha”)