Kako izbjeći daleko gori virus od korone

Duhovnost 10. 04. 2020.

Iza trenutnih neizvjesnosti, naša je sudbina živjeti vječno s Isusom.

Naša mjesna teretana zatvorena je zbog koronavirusa, pa smo moja supruga i ja počeli šetati susjedstvom. Na našim poslijepodnevnim šetnjama primijetili smo roditelje s djecom u kolicima, obitelji koje voze bicikle, parove odraslih i starijih osoba koji vježbaju i druge koji šetaju svoje pse.

Vrlo je zanimljivo promatrati njihove reakcije kad izdaleka vide druge ljude. Oni odmah mijenjaju smjer, okreću se natrag ili prebacuju na drugu stranu ulice, a najhrabriji nastavljaju dalje i kreću se tri i pol metra dalje od ostalih ljudi. Izgledaju kao da su vidjeli veliku prijetnju i žele pobjeći što dalje.

U nedavno nedjeljno jutro moja supruga i ja otišli smo rano u supermarket i čekali jedan sat u redu, kao dio druge skupine od deset osoba kojima će biti dopušteno ući. Dok smo stajali na propisanoj udaljenosti, vidio sam da svi imaju rukavice, maske i čak kabanice kao dodatnu zaštitu.

Zbog svega toga razmišljam o tome kako bi kršćanima život bio drukčiji kad bismo poduzeli iste mjere koje poduzimamo da ne bismo pokupili koronavirus, i primijenili ih na virus grijeha. Kad pomislimo na to, ako se — ne daj Bože — razbolimo od koronavirusa, mogli bismo se izliječiti. Ako ne budemo, onda je sljedeće čemu ćemo svjedočiti drugi dolazak našega Gospodina. Ali ako “uhvatimo” grijeh i ne preživimo ga, to je doslovno kraj puta. Stoga bi za nas kršćane grijeh trebao biti mnogo strašniji od virusne pandemije.

Kad sam bio dječak, moja se obitelj vozila iz Paname do Hondurasa preko tropske planine poznate kao El Cerro de la Muerte (Brdo smrti). To je ime dobila jer je put kroz nju uvijek bio maglovit, kišovit, sklizak i vrlo opasan. Na tom su putu poginuli mnogi ljudi. Na tom našem putovanju, usred guste magle i mnogih opasnosti s kojima smo se susreli, Bog je uvijek bio s nama.

Živimo u doba nesigurnosti, a o koronavirusu se govori mnogo toga. Kao prvo, trebao je utjecati samo na starije osobe; sada se čini da su svi u opasnosti. Neki kažu da je to politički potez, ekonomski smišljen plan, nova zavjera o svjetskom poretku, kraj svijeta, kraj vremena; a neki kažu da je to početak kraja. Što god ljudi rekli, činjenice su neosporne i vrlo stvarne. Ljudi su se razboljeli i umiru, gospodarstvo je teško pogođeno, zemlje su u karanteni, crkve su zatvorene, putovanja su zabranjena i više se ništa ne radi kao prije. Život se promijenio u ono što se zove “nova normala”. Sada hodamo u nepoznatoj magli koronavirusa.

Kao kršćani znamo da vrijeme prolazi i da će se dogoditi takve nevolje. Iako je stanje ozbiljno, moramo imati vjeru u Boga, jer vjera stvara putove tamo gdje prije nije bilo nijednog. Vjera donosi odgovore od Gospodina u pravo vrijeme. Ne smijemo se brinuti o tome kako ćemo nastaviti propovijedati Radosnu vijest, ili kako će se crkva kretati naprijed, jer će nas vjera natjerati da događaje gledamo s Božjeg stajališta. To će nas osnažiti u prilagođavanju vremenu i korištenju pomagala koja nam je Bog dao. Vjera će promijeniti naš jezik u svjetlu tih teških izazova.

Kako se iz dana u dan krećemo naprijed, ne zaboravimo da se Gospodinova ruka nije skratila. Ona je produžena u našu korist — da nas zaštiti, blagoslovi i pomogne nam. Na isti način na koji nam je Njegova moćna ruka pomagala u prošlosti, činit će to čudesnom snagom i danas, i sutra, i prekosutra; a mi, Njegova djeca, ćemo pobijediti.

Ne znam kakva je neposredna budućnost koju koronavirus donosi. Ne znam kad će se to završiti i kakav će biti život kad sve prođe. Ali znam da Bog zna sve naše potrebe, zna gdje smo, što radimo, čega se bojimo, što nas čini uznemirenima i zabrinutima, i obećao je da će nas primiti za ruku i hodati s nama.

Ovo je vječno obećanje za sve nas, a napisano je u mojem omiljenom biblijskom retku: “Jer ja, Jahve, Bog tvoj, krijepim desnicu tvoju i kažem ti: ‘Ne boj se, ja ti pomažem.’” (Izaija 41,13) Bez obzira na to što se događa na ovom svijetu, Isus će doći ponovno i trebamo pripremiti Njegov narod za taj trenutak.

Dakle, gdje god bili, držite se vjere, držite se Isusa, jer naša je sudbina živjeti vječno na Njegovoj strani.

Roberto Brown Jr., pomoćni blagajnik u Interameričkoj diviziji Crkve adventista sedmog dana