Kako je Henok živio

“Otvori oči moje, da gledam divote tvoga Zakona!” (Psalam 119,18)
Kada bi se vaše oči mogle otvoriti, vidjeli biste ne samo dobre anđele koji nastoje utjecati na srca, već i zle anđele koji pokušavaju poruku istine koju je Bog u svojoj milosti poslao učiniti nedjelotvornom. Dokle god smo na ovom svijetu, nećemo biti sigurni ako se naše molitve ne budu neprekidno uzdizale k nebeskom Bogu da nas On sačuva neokaljane grijesima onih koji su oko nas. Spasitelj nam je otkrio što će se zbivati u ovo posljednje vrijeme. Bezakonje će se umnožiti, ali duše koje su otvorene za utjecaj Božjega Duha primit će snagu da se odupru pokvarenosti ovog izopačenog doba. Henok je hodio s Bogom tristo godina prije nego što je prenesen na Nebo, a stanje svijeta u to vrijeme nije bilo ništa povoljnije za usavršavanje kršćanskog karaktera nego što je danas. A kako je to Henok hodio s Bogom? On je uvježbao svoj um i srce tako da se uvijek osjećao kao da je u Božjoj prisutnosti. Kada bi se našao u nekoj nedoumici, upućivao je molitve da ga Bog sačuva. Nije prihvaćao ništa što bi uvrijedilo njegovog Boga. Stalno je pred sobom imao Gospodina. Molio se: “Uči me Tvojim putovima da Ti ne griješim. Koja je Tvoja želja za mene? Što mogu učiniti da bih Te proslavio, Bože moj?” Trebali bismo se moliti kao David: “Otvori oči moje, da bih vidio čudesa zakona tvojega.” (Psalam 119,18) Mnogi zatvaraju oči pred istinom. Oni ne žele vidjeti nedostatke u svojem životu i karakteru, i uznemire se ako im spomenete bilo što u vezi s Božjim zakonom. Time pokazuju da imaju vlastita, ljudska mjerila, i da njihova volja nije u skladu s Božjom. Naša je želja da ne dopustite da vas prevari Sotona, prvi veliki neprijatelj Božjeg zakona. Željeli bismo da uvijek imate na umu da je Božji zakon jedino mjerilo prema kojem će nam On suditi. … Bog je u početku rekao: “Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična.” (Postanak 1,26) Ali grijeh je skoro sasvim izbrisao Božji moralni lik u ljudskim bićima. Isus je sišao na naš svijet da bi nam dao živi primjer, da bismo znali kako trebamo živjeti i kako se trebamo držati Gospodnjih putova. On je bio slika Oca. Njegov prelijepi, besprijekorni karakter je pred nama kao primjer koji trebamo oponašati. Moramo proučavati, oponašati i slijediti Isusa Krista, i tada ćemo Njegovu plemenitost i ljepotu unijeti u svoj karakter. Čineći to, mi stojimo pred Bogom u vjeri i ponovno zadobivamo silu samokontrole u sukobu sa silama tame, Božju ljubav koju je Adam izgubio. (Manuscript 6a, 1886.; Sermons and Talks, 31—34)