Kako je Isus propovijedao istinu

23. 04. 2012.

„A ovo je vječni život: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.“ (Ivan 17,3)

Da je to smatrao potrebnim, Krist je svojim učenicima mogao otkriti tajne koje bi nadmašile i zasjenile sva otkrića ljudskog uma. Mogao im je o svakoj temi pokazati činjenice koje bi nadmašivale moć razumijevanja ljudskog uma i da ipak ni u jednoj sitnici ne prikaže istinu pogrešno. On je mogao otkriti ono što je bilo nepoznato, ono što bi napregnulo maštu do krajnjih granica, što bi privlačilo pozornost i misli mnogih naraštaja sve do kraja ljudske povijesti. Mogao je otvoriti vrata tajnama koja je ljudski um uzalud pokušavao otvoriti. Mogao je muškarcima i ženama postaviti drvo spoznaje s kojega bi mogli brati plodove iz stoljeća u stoljeće; ali to ne bi bilo bitno za spasenje njihove duše, a poznavanje Božjeg karaktera bilo je nužno za unapređenje njihovih vječnih probitaka. …

Isus, Gospodin života i slave, došao je posaditi drvo života za ljudski rod i pozvati pripadnike grešnog roda da jedu i da se nasite. Došao im je otkriti njihovu jedinu nadu, njihovu jedinu sreću i na ovom svijetu i na svijetu koji će doći. … Nije dopuštao ničemu da skrene Njegovu pozornost sa zadaće koju je došao obaviti. …

Isus je vidio da je ljudske misli moraju biti privučene Bogu da bi se mogli upoznati s Njegovim karakterom i dobiti Kristovu pravednost prikazanu Njegovim svetim Zakonom. Znao je da svi moraju dobiti vjernu sliku božanskog karaktera da ih ne bi prevarile Sotonine pogrešne predodžbe kojima je bacio paklenu sjenku na njihove putove i u njihovim mislima pripisao Bogu svoje sotonske karakteristike. …

Koliko se god veliki i mudri smatrali učitelji u svijetu u Njegove ili u naše dane, kada se usporede s Njime, ne bismo im se smjeli diviti jer je svaka istina koju su izgovarali dolazila od Njega, a sve što je dolazilo iz drugih izvora bilo je besmisleno. Čak je i istina koju su izgovarali u Njegovim ustima bila ljepša i slavnija jer ju je On iznosio u jednostavnosti i dostojanstvu. (Signs of the Times, 1. svibnja 1893.)