Dva natečena oka sa sjajnim modricama. Nisam mogla zamisliti uzrok. A onda sam čula razlog: “Nije na vrijeme postavila večeru.”
Upravo prije ovog slučaja, ali u drugoj misijskoj bolnici, stigla je druga pacijentica čije je lice bilo poprskano kiselinom iz akumulatora. što se dogodilo? Netko je u srdžbi napunio špricu kiselinom, a onda pacijenticu namjerno pokušao oslijepiti. Na sreću nije u tome uspio.
S obzirom na sve boli nanesene namjerno, slučajno ili nesretnim slučajem, teškoće u životu izgledaju gotovo nepremostive. Kad bi se mjerile patnje, usuđujem se reći da bi patnje prouzročene problemima u odnosima nadmašile tjelesne patnje. Ne trebamo biti predsjednik Crkve ili bolnički kapelan da vidimo kako je ljudski rod utonuo u glib raspada odnosa, niti je potrebno biti profesor teologije ili tajnik za propovjedničku službu da bismo ponovili Božje rješenje za stanje naših propalih odnosa: “Praštajte i oprostit će vam se.” (Luka 6,37)
Pokušati shvatiti značenje praštanja isto je tako lako kao zatvoriti Tihi ocean u bočicu za parfem. Međutim, kad Bog od nas traži da oprostimo, od Njega očekujemo da nam objasni što time misli. Nagovještaj o razumijevanju praštanja nalazimo u Efežanima 4,32: “Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti.” Mi trebamo oprostiti jedan drugome kao što Bog oprašta nama u Isusu Kristu. Kad se pojave problemi, Kinezi odgovaraju rečenicom koja znači “nije bitno, nije važno”. Francuzi kažu: “Sans probleme”, “nema problema”. Međutim, općenito govoreći, ni problem odnosa sam po sebi ni pitanje praštanja nisu nevažni.
Ali pitati Boga kako oprašta, to je kao da pitamo cvijet: “Kako cvateš?” ili orla: “Kako letiš?” Praštanje je u Božjoj naravi; ono je u srži Njegova bića. Kad je Mojsije molio Boga da mu pokaže svoju slavu, odgovor je dobio u riječima: “Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja….” (Izlazak 34,6.7) Bog ne samo što oprašta, On jest oprost.
Dok sam pokušavala shvatiti sliku milostivog Boga koju bismo trebali oponašati, sjetila sam se dr. W. E. Hurlowa, legendarnog kirurga u adventističkoj bolnici Maluti u Lesotu, kako kleči na travi ispred svoje kuće pred mršavom, bosonogom seoskom djevojčicom. Nakon što je uklonio iver iz njezine noge, nastavio je čistiti ranu i zamatati je zavojem. Toj siromašnoj djevojčici posvećivao je isto toliko pažnje kao nekom “važnom” pacijentu u bolnici koji je mogao platiti uslugu.
Čini mi se da je takav i veliki Bog svemira. On želi, može i spreman je pristupiti svakom problemu -velikom i malom. On ima rješenje za svaku situaciju: za probleme u domu, u uredu, u školi, s bližnjima. On pruža ozdravljenje starijima, mlađima, ljudima srednje dobi, pa čak i djeci. Nema sumnje da je naš Bog kralj koji povija rane.
Bog cijeni odnose
Ne samo što Bog cijeni odnose, već je stvorio ljude da ih njeguju. Želio je imati ljude koje može voljeti i koji će Njega voljeti. Ivan kaže: “Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo.” (1. Ivanova 3,1)
Ponekad smo u kušnji da se žalimo jer smo prisiljeni život dijeliti s “problematičnim” ljudima. Pa ipak, ne smijemo zaboraviti da je “ova bitanga koja nas sramoti” dragocjeno Božje dijete; da je “ta propalica koja nas je izdala” netko za koga je Isus umro; da je “ta glupa budala” Božji prijatelj; da je “ta ništarija koja nas opominje” Božje vlasništvo. Čak ako i ne želimo živjeti s takvom “gomilom glupana”, dužni smo Bogu, koji je Otac sviju, poštovati svu Njegovu djecu.
Bog je planirao praštanje
Kad na praštanje gledamo kao što Bog gleda, otkrit ćemo da je ono predviđeno prije postanka svijeta. Stvarajući ljudski rod, Bog je znao da se prijateljstvo može razviti samo u sredini u kojoj postoji mogućnost izbora; zato nas je stvorio s mogućnošću odlučivanja. Ali takva je mogućnost rizična i skupa. Zato je naš Stvoritelj u stvaranje čovjeka uključio i plan obnove odnosa. Nakon što je Eva ubrala zabranjeni plod, Bog je neumorno nastavio provoditi ovaj plan. Kad bude ostvaren, bit ćemo osposobljeni saobraćati s Bogom licem u lice.
A dotad će se među ljudima odnosi kvariti. Možemo očekivati pojavu problema u međusobnim odnosima s bračnim drugom, bližnjima, šefovima, vjernicima u crkvi, rođenom braćom i sestrama, suradnicima na poslu – svugdje gdje postoje veze između dviju duša koje dišu. Ali prije nego što izbiju sukobi, moramo se odlučiti za skrušeno ponašanje i praštanje jer to je božanski način postupanja.
Bog preuzima inicijativu
Premda su Adam i Eva raskinuli vezu s Bogom, On ih je i dalje tražio. “Gdje si?” zvao je. Premda su se bojali odazvati, On je bio uporan. I danas je uporan. On je pastir koji traži izgubljenu ovcu. On je trgovac koji uporno kuca na vrata. On je domaćica koja ne prestaje tražiti svoj izgubljeni novčić.
Nema tepiha koji može dugo skrivati smeće propalih odnosa. To smeće sadrži “tumore”, “bolesti” pa čak i “štakore” koji će izjesti srce duše. Probleme s ljudima trebamo rješavati, u protivnom će nam upropastiti život i lišiti nas vječnosti s Bogom. što se prije suočimo s njima, to su veći izgledi da ćemo doživjeti ozdravljenje.
Isus u takvim okolnostima preuzima inicijativu i odvažno se suočava s problemom. Mnogo je opasnije njegovati mržnju nego pogriješiti u pokušaju rješavanja problema. Nemojte čekati. Bog je s ljubavlju kupio dar praštanja; umotao ga je u ljubav, povezao s ljubavlju i dao nam ga s ljubavlju. Božje praštanje je poklon – sto posto. A najbolji način da Mu zahvalimo jest da nastavimo poklanjati ljubav.
Božje praštanje podupire Zakon i red
Naš Bog koji prašta ujedno je Bog reda. Zvijezde i planeti ponašaju se sukladno Božjoj koreografiji. Svetim anđelima je najveća radost ugoditi Bogu jer su Božji zakoni dobri. Ali ne zaboravimo, Bog nije dvoličan. On ne zagovara zakonitost s jedne strane, da bi s druge rekao kako to “nije važno”. On se ne trudi objaviti zapovijedi svojim glasom i napisati ih svojim prstom (dvaput), da bi njihovo kršenje nagradio praštanjem. Na Njegov nebeski način križ je bio najsnažniji prosvjed koji je Bog mogao uložiti protiv kršenja Zakona.
Bog izgrađuje kraljevstvo i društvo u kojemu će svi biti sigurni i sretni. Njegovi zakoni su dar Njegovoj zemaljskoj obitelji. Istina, u sažaljenju pruža oprost onima koji sagriješe, ali Njegova je namjera sažeta u riječima: “Idi i odsada više nemoj griješiti.” (Ivan 8,11)
Bog se pobrinuo za protokol praštanja
Božji savršeni protokol praštanja nalazimo u Mateju 18,15-20. Tu se opisuje Božji način postupanja s onima koji griješe. Ali kad pristupamo drugima, dobro činimo ako im pristupamo s blagošću i ljubavlju. Također dobro postupamo ako smo ponizni i skrušeni jer smo jednako krivi.
Oni koji su sagriješili trebaju se pokajali, priznati i ispraviti zlo (premda možda ne ovim redoslijedom). “Tko skriva svoje grijehe, nema sreće, a tko ih ispovijeda i odriče ih se, milost nalazi.” (Izreke 28,13) Zakej je znao što znači vratiti oteto: “Ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.” (Luka 19,8) Levitski zakonik također podupire ovu misao: “Ako tko tako pogriješi i kriv postane, onda ono što je krađom oduzeo ili što je iskorištavanjem namakao; ili polog što mu je bio povjeren; ili izgubljenu stvar što ju je našao … neka u cijelosti vrati i, dodavši tome petinu, neka dadne onome kome pripada istoga dana kad spozna svoju krivnju.” (5,23.24)
Možda ovaj postupak treba ponoviti zato što nas je Sotona toliko snažno utvrdio u grijehu i budući da ljudska bića tako sporo uče. Kad su Isusa pitali koliko puta treba oprostiti, odgovorio je: “Do sedamdeset puta sedam.” (Matej 18,22)
Bog ima tipku za brisanje
LeRoy, moj dobri suprug, tvrdi da “praštanje nikad nije dobro rješenje – osim ako je jedino”. Primijetit ćemo da u nekoliko slučajeva, kad je Isus rekao: “Oprošteni su ti grijesi”, nije bilo drugog rješenja. Dužnik u usporedbi opisanoj u Mateju 18 dugovao je deset tisuća talenata, svotu koju nije mogao nikad otplatiti od svoje plaće. Bog se pojavljuje da pokrije štetu koja se inače ne bi mogla nikako popraviti. Ali hvala Bogu, On je spreman uporabiti tipku za brisanje kad god je potrebno. Spreman je učiniti sve što Nebo može da obnovi prijateljstvo sa Zemljanima.
Bog ne očekuje od svojeg naroda da šuti, da dopusti zlostavljanje, da ga lakomi oportunisti gaze okovanim čizmama.
Ljubav prema dužnicima pruža im dostojanstvo da preuzmu odgovornost za svoje postupke. Brisanje duga, kad dužnik ima mogućnost platiti, dovodi do prekida odnosa.
Pet dodatnih elemenata Božjeg praštanja
1. Ono zahtijeva potpunu rehabilitaciju
Nakon što se Petar odrekao Isusa, naš se Spasitelj nije zadovoljio samo tipkom za brisanje. Pomogao mu je time što ga je naveo da potvrdi svoju ljubav – zbog toga mu je triput postavio pitanje: “Ljubiš li me?” (Ivan 21,15-17) Zatim mu je rekao: “Pasi ovce moje.” Isusa ne zanima samo besprijekoran izvještaj. On očekuje živu, oduševljenu, dinamičnu vezu ispunjenu povjerenjem. A to treba biti i cilj u našim odnosima s drugima.
2. Ono njeguje i štiti zdrave odnose
“Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.” (1. Korinćanima 13,4-7) Srce koje prašta učinit će sve kako bi sačuvalo zdrave međusobne odnose, kao što to Bog čini preko Isusa.
3. Praštanje ne zanemaruje oprez
Povjerenje je prekrasna, krhka ljudska osobina, ali kad se jednom izigra ili ukaže pogrešnoj osobi, nije ga lako ponovno uspostaviti. Kad se Petar odrekao Isusa, pojavio se problem povjerenja. Ellen White je primijetila: “Prije no što će biti pozvan da ponovno preuzme svoju apostolsku službu, on će pred svima morati pokazati svoje pokajanje. Bez ovoga bi njegov grijeh, premda se zbog njega pokajao, mogao uništiti njegov utjecaj kao Kristovog sluge.” (Isusov život, str. 670)
Ovaj nam komentar pokazuje kako se trebamo odnositi prema osobi kojoj smo oprostili. Moramo biti oprezni dok ne dobijemo dokaze da je ona dostojna povjerenja. Kao što Bog ne dopušta da budemo kušani preko svojih mogućnosti, tako ni mi ne smijemo izlagati kušnji brata ili sestru kojima smo oprostili, da ne bi ponovno pali. Ali kako će biti prekrasan dan kad se obnovi stopostotno povjerenje! U međuvremenu nećemo ostaviti ključ u svojem novom automobilu ako u susjedstvu živi kradljivac automobila kome je oprošteno.
4. Bog ima smetlište
“Baci na dno mora sve grijehe naše!” (Mihej 7,19) Ako bi itko ikada pitao Boga za neki prošli grijeh koji mu je oprošten, uvjerena sam da bi rekao: “Dobro se sjećam da sam ga zaboravio.” (Vidi Jeremija 31,34.) O, kako je velika kušnja čuvati i ponavljati nesretnu prošlost! Ali Bog ne njeguje ogorčenost. Da, bit će ožiljaka, i odnos više nikad neće biti kao prije, ali prepustiti situaciju Stvoriteljevim rukama znači da odnos može ojačati.
5. Bog nam je pokazao ideal
Vrhunsko otkrivenje oprosta bilo je podignuto visoko na drveni križ pod vedrim nebom tijekom židovske Pashe prije dvije tisuće godina, gdje je bio razapet Stvoritelj i stvoriteljsko djelo praštanja. Taj događaj naglašava se u Efežanima 4,32 kao ideal: “Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti.”
Razmislite. Križ je bio Isusova nagrada za najvjerniju službu. On je bio Njegova plaća za misionarsko putovanje koje Ga je odvelo iz sjaja i slave Kraljeve palače do mulja na Zemlji. On je za ljudski rod dao sve – vrijeme, intelekt, energiju, sposobnosti, ljubav. Zahvalnost Mu je bila klin u dlanovima.
Ako se ikad s nekim postupalo nepravedno, onda je to bilo s Isusom. Imao je sva prava da moli za milosrđe prema sebi i pravdu za svoje neprijatelje, ali umjesto toga se za njih molio: “Oče, oprosti im, ne znaju što čine!” (Luka 23,34)
Dok razmišljam o tom prizoru, spuštam se na koljena. Mogu li ikad dostići takvu vrstu praštanja? Jasno mi je da sama ne mogu. Zato se kao David molim: “Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!” (Psalam 51,12)
Carolyn Byers