Skup mladih djevojaka i mladića od trinaeste do devetnaeste godine poznat nam je danas pod anglizmom tinejdžeri. Bez obzira koliko nam je riječ sama po sebi jasna, svima je razvidno da je ova skupina posebno ranjiva, osobita, fluidna, da je u stanovitu smislu problematična. Tako jedan od majmuna u filmu Planet majmuna kaže: “Želimo li komu problema, pošaljimo mu u kuću ljudskog tinejdžera.” Dok ih promatram na ulici ili u školi, izgledaju mi, biblijskim jezikom rečeno, “kao ovce bez pastira”. Sugestibilni kakvi jesu, pogodni su kupci za prodaju sve moguće robe, uključujući različne iluzionističke tvari i sredstva, te lako dostupne žrtve za manipulaciju s teškim posljedicama.
Vjerujem da nisam jedina koja osjeća sućut i empatiju prema tinejdžerima. Mnogi roditelji, učitelji, odgajatelji obuzeti su mišlju kako doprijeti do uma i srca dojučerašnje ljupke djece koja su preko noći postala tako nedostupna, odsutna, šutljiva, ili pak arogantna. Svi se stručnjaci slažu da je jedan od ključeva za pomoć tinejdžerima uspješna komunikacija. Drugim riječima, roditelji i učitelji morali bi naučiti s njima kvalitetno i valjano razgovarati. Navest ću nekoliko smjernica za takvu dobru komunikaciju s tinejdžerima:
a) Svojim riječima i govorom tijela pokažite im da ih prihvaćate. Budući d asu vrlo osjetljivi, oni će vrlo brzo shvatiti zanimate li se za njih iskreno ili ne, jeste li kritički raspoloženi ili vam je stalo do njihove dobrobiti, držite li na umu stalno njihove greške ili ih jednostavno smatrate pogrešivim ljudskim stvorovima poput sebe. Ako steknu dojam da od njih očekujete ono što ne očekujete ni od samih sebe, izgubili ste ih.
b) Ne pokušavajte im reći da ih potpuno razumijete. Jer, tko može razumjeti u cijelosti jednog, jedinstvenog, unikatnog tinejdžera? Ako mu kažete: “Ah, nije to ništa, i ja sam to prošao…” ili: “Svi to doživljavaju u tvojim godinama”, vi ste pojednostavili njegov doživljaj, i tinejdžer će izgubiti povjerenje u vas.
c) Jasno im dajte znati da je loše ponašanje loše. Nikada im ne povlađujte u zlu. To što ih prihvaćate kao osobe ne znači i povlađivanje njihovim pogrešnim izborima. Tako otac može reći svome sinu: “Čuo sam da pušiš cigarete. Ti znaš da se ne slažem s time. Nerado, ali nužno ti zbog toga moram ukinuti džeparac.”
d) Govorite jezikom odraslih, ne pokušavajući oponašati njihov sleng.Odrasli koji se pokušavaju odijevati i govoriti kao mladi smiješni su i neautoritativni u njihovim očima. Vi jednostavno trebate imati osjećaj da ste druga generacija i da vas oni samo tako i vide i uvažavaju.
e) Klonite se opaski u vezi s njihovim izgledom. Tinejdžeri se ionako dostatno opterećeni svojim izgledom. Ne morate im i vi stalno govoriti o tome, pogotovu ne o bilo čemu što je u vezi s njihovom bolnom točkom. “Ti izgledaš kao bandera”, “Ti si kao štapić”, “Vidi, kako si debela” i sl. – rečenice su koje ih mogu neizmjerno boljeti. Njihov pogrešan izbor odjeće također ne treba odmah osuditi kao najveći zločin. Možemo reći: “Meni se više sviđaju majice koje pokrivaju leđa i zdravije su.”
f) Ne odlučujte namjesto njih. U različitim situacijama učite ih da sami donose odluke i govorite im: “Ti odluči” ili “Ti izaberi.” Dajte im slobodu, pokažite im da su već dostatno dorasli. Ne morate vi odlučivati o svemu, pa čak ni u delikatnim situacijama kao što je, na primjer, izbor srednje škole.
g) Ne izražavajte se negativistički. Ni u kojem slučaju ne govorite: “Nikad se nećeš promijeniti”, “Od tebe nikada ništa” i sl. Mračnjačke prognoze su ubitačne i nikada, nikada ih ne bi nijedan odgovoran roditelj, ili bilo koja odrasla osoba, smjeli izgovoriti. Naprotiv, govorite im ono što će podignuti razinu njihova samopoštovanja. Pohvalite ih.
h) Slušajte ih pozorno s empatijom i ljubavlju. Pravilo je da odrasli trebaju puno više slušati i puno manje govoriti. Kad ih saslušate, ponovite svojim riječima srž njihova iskaza. Tako će znati da ste ih pažljivo slušali, a to im najviše i treba. Oni trebaju nekoga tko će ih slušati i razumjeti. U tome je gotovo cijela priča. Slijedeći korak je da možda lagano racionalizirate njihov položaj ili situaciju – dalje će sve oni sami riješiti. Ne pokušavajte im nadugačko propovijedati. Izražavajte se u kratkim i jezgrovitim rečenicama. Smjernica bi, dakako, moglo biti još. No, vrijeme je da shvatimo kako osim poznatih smrtnih grijeha postoji još jedan: grijeh zanemarivanja tinejdžera.
–urđica Garvanović-Porobija
(Znaci vremena 1/2003, Zagreb)