“Smatrajte potpunom radošću, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje.” (Jakov 1,2)
Ako je to (padanje u različite napasti, to jest kušnje) naša prednost, a ne možemo ni pomisliti da bi nas apostol doveo u zabludu, usvojimo onda vjerom obećanja koja nam je Bog dao.
“Da budete savršeni i neporočni: bez ikakva nedostataka!” (Jakov 1,4 — Varaždinska Biblija) Riječ ne kaže: “Smatrajte potpunom radošću kad podliježete kušnjama”, već: “Kad upadnete u kušnje.” Premda upadamo u kušnje, nije nužno i da im podlegnemo. Ipak, utješno je znati da ste, čak i ako podlegnete kušnji, i dalje sinovi i kćeri Božje, i da kušanje vaše vjere gradi — zlovolju, gunđanje, nezadovoljstvo? Ne, nego strpljenje! A to nam je upravo i dokaz da smo sinovi i kćeri Božje — ako kušanje naše vjere u nama gradi strpljenje. Isus će nam pomagati jer mi tražimo od Boga potporu i snagu u svakoj prilici koja zahtjeva neodgodivo djelovanje.
Mi učimo važnu pouku zahvaljujući tim kušnjama. … “Dakle: opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu, po komu smo i pristupili vjerom k ovoj milosti u kojoj se nalazimo i kojom se ponosimo, oslonjeni na nadu i slavu Božju. Ali ne samo to nego se ponosimo i nevoljama, svjesni da nevolja rađa strpljivost, strpljivost prokušanost, a prokušanost nadu. A nada ne razočarava, jer je ljubav Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetomu koji nam je dan.” (Rimljanima 5,1-5) Međutim, mnogi su skloni mišljenju da se mi, kad te kušnje dođu na nas, moramo obeshrabriti i odustati, da ih nemamo snage nadvladati. To je nevjerovanje. Mi postajemo slabi zato što podliježemo kušnjama, a onda griješimo svojim usnama pokazujući obeshrabrenje i sumnje, govoreći u prilog suprotnoj strani, a ne strani vjere i nade. Vi znate da se Krist suočavao sa svim tim kušnjama. Bio je kušan u svemu kao i mi. Ali On kaže: “Jer se približuje knez ovoga svijeta. On protiv mene ne može ništa.” (Ivan 14,30) …
Mi kao narod čekamo dolazak svojega Gospodina na nebeskim oblacima s velikom silom i slavom. Kako bismo se, dakle, ozbiljno trebali ispitivati jesmo li u vjeri! Pred očima mnogih kao da postoji neka izmaglica koja ih sprečava da uoče razliku između onoga što je duhovno i Sotoninog djelovanja kojim nas nastoji uhvatiti u klopku i uništiti. Kršćani neće dopustiti da budu robovi strasti. Oni će biti pod vlašću Kristovog Duha. Kad se nađu u nedoumici, neće gubiti strpljenje, vjeru i nadu. Gospodin Isus nas je i dosad izbavljao iz opasnosti, velikih teškoća i neprilika, pa nas može izbaviti i iz trenutačnih kušnji. (Manuscript 20, 25. rujna 1887. — Govor održan na radničkom sastanku u Grand Rapidsu u Michiganu)