“I farizeji ga ponovo upitaju kako je progledao. On im odgovori: ‘Stavio mi blato na oči, ja se umio, i vidim.’ Nato neki farizeji rekoše: ‘Ovaj čovjek ne dolazi od Boga: ne svetkuje subote.’ ‘Kako jedan grešnik može činiti ovakve znakove?’ odvratiše drugi. Tako nastade podijeljenost među njima. Tada ponovo upitaše slijepca: ‘Što ti držiš o onomu koji ti otvori oči?’ ‘Prorok je’, odgovori.” (Ivan 9,15-17)
Sposobnost da vidimo za većinu nas iznimno je važan dio života. Ne možemo zamisliti kako je to biti slijep, a kamoli biti tako rođen. Zato tijekom svojeg života pažljivo štitimo svoje oči. One su nam dragocjene.
U 9. poglavlju Evanđelja po Ivanu nalazimo izvještaj o Isusu koji liječi čovjeka koji je slijep od rođenja. To nije bio baš svakidašnji događaj u okolnim krajevima. Nije bio ni u tom. Svi su bili zaprepašteni.
Čudo je bilo zapanjujuće. Jedina poteškoća u umu Židova bila je što se to dogodilo u subotu. To je pokrenulo farizeje na djelovanje.
Najbolji način na koji možemo opisati njihovo duhovno viđenje nakon što su ispitali izliječenog čovjeka jest da je bilo pomućeno i zamagljeno. Oni nisu znali što bi mislili. Neki su sumnjali da se to uopće dogodilo dok nisu ispitali čovjekove roditelje. Kada im je propao taj pokušaj bijega i poricanja, suočili su se sa zagonetkom. Neki su rekli da nitko nije od Boga tko čini takve stvari u subotu. Međutim, drugi su zaključili da grešnici nikako ne bi mogli učiniti takvo čudo. Sve u svemu, možemo jedino smatrati da su bili zbunjeni.
Zatim, tu su bili roditelji. Oni nisu nimalo dvojili da je njihov sin rođen slijep i da sada jasno vidi. Međutim, na kraju su dopustili da strah od udaljavanja iz sinagoge i mogući gubitak društvenog položaja iskrivi njihovo viđenje. Kao rezultat, gledali su očima straha.
Konačno, tu je bio i sâm čovjek. Za njega je bilo najvažnije što je vidio, što nije mogao čitavog svojeg života. Znao je da je doživio prvorazredno čudo.
Kada su ga upitali tko je Isus, on Ga je prvo nazvao prorokom (Ivan 9,17). Međutim, na kraju će ga smatrati Gospodinom i poklonit će Mu se (redak 38). Izliječeni čovjek gledao je očima vjere.
Kako je sa mnom danas? Kako ja vidim? Kakav je moj duhovni vid?
Oče, molim Te pomozi mi da Te jasnije vidim. Pomozi mi da uklonim strah koji iskrivljuje pravu sliku. Osposobi me da mnogo življe vidim očima vjere.
Preporučujemo:
