“A sad ustani i hajde u grad, i tu će ti se kazati što treba da činiš.” (Djela 9,6)
Ananija je jedva mogao vjerovati riječima anđela, jer je izvještaj o Savlovom ogorčenom progonstvu svetih u Jeruzalemu bio opće poznat. Pokušao je objasniti: “Gospodine, od mnogih sam čuo o tom čovjeku koliko je zla tvojim svetima učinio u Jeruzalemu. On ima vlast od velikih svećenika i punomoć okovati sve koji prizivlju ime tvoje.” Ali zapovijed je bila jasna. “Pođi jer on mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove.”
Poslušan anđelovim uputama, Ananija je potražio čovjeka koji je donedavno odisao prijetnjama protiv svih koji su vjerovali u Isusovo ime; polažući ruke na glavu pokajanog patnika, rekao je: “Brate Savle, poslao me Gospodin Isus, koji ti se ukaza na putu kojim si išao ovamo, da progledaš i da se napuniš Duha Svetoga.” …
Tako je Isus potvrdio vlast svoje organizirane Crkve i Savla povezao sa svojim oruđem na Zemlji. Krist je sada na Zemlji imao Crkvu kao svojeg predstavnika i njoj je pripadalo djelo vođenja pokajanog grešnika na put života.
Mnogi misle da su samo Kristu odgovorni za svjetlo i iskustvo, neovisno o Njegovim priznatim sljedbenicima na Zemlji. Isus je prijatelj grešnika i Njegovo je srce ganuto njihovom boli. On ima svu vlast na Nebu i na Zemlji, ali poštuje sredstva koja je odredio za prosvjetljenje i spasenje ljudi; On usmjerava grešnike na Crkvu koju je učinio protočnikom svjetla svijetu.
Kad se Savlu usred njegove slijepe zablude i predrasuda objavio Krist kojega je progonio, bio je povezan izravno s Crkvom koja je svjetlo svijetu. U ovom slučaju Ananija predstavlja Krista, ali i Kristove propovjednike na Zemlji koje je ovlastio da djeluju umjesto Njega. Ananija je umjesto Krista dotaknuo Savlove oči da progleda. Stavio je ruke na njega umjesto Krista, i dok se molio u Kristovo ime, Savao je primio Duha Svetoga. Sve je učinjeno u Kristovo ime i Njegovom vlašću. Krist je temelj; Crkva je sredstvo komunikacije. (Djela apostolska, str. 76,77)