Jutarnji stih

Kao glavnja izvučena iz ognja

“Suzbio te Jahve, Satane! Suzbio te Jahve …! Nije li on glavnja iz ognja izvučena!” (Zaharija 3,2)

Kao mladić bio sam unovačen u Novu narodnu vojsku i obučen da se borim s pobunjenicima protiv vladinih snaga, a da razloge nezadovoljstva i pobune uopće nisam razumio.

Govorili su da vlada nije bila poštena prema narodu i da mu je nametnula velike poreze od kojih su samo vladini službenici imali koristi.

Promatrajući uvjete života ljudi oko mene, došao sam do zaključka da doista žive u siromaštvu. I naravno da je bilo vrlo lako zaključiti da moćni političari uživaju sve prednosti. I tako sam postao pobunjenik u redovima Nove narodne vojske. Na kraju sam bio zadužen za naoružanje. Često smo se sukobljavali s vladinim trupama i na obje strane bilo je mnogo žrtava.

Onda je jednog dana pastor porazgovarao sa mnom o Bibliji i pokazao mi sve prednosti sljedbeništva Isusa Krista. Zahvaljujući njegovom zalaganju, postao sam kršćanin s potpuno promijenjenim pogledom na život. Odlučio sam napustiti vojni logor Nove narodne vojske.

Kad mi je bio upućen poziv da postanem pastor, bez razmišljanja sam odgovorio: “Da, naravno, kad bih mogao pronaći sponzora za studij.” Javila se čitava skupina ljudi koja je bila spremna sponzorirati troškove mojeg obrazovanja i kad sam završio studij, postao sam pastor u Božjoj crkvi. Volio sam ljude i uživao u proučavanju Božje riječi, ali mi se činilo da nešto ipak nedostaje.

Dok sam tako jednog dana sjedio i čitao Bibliju, prišao mi je literarni evanđelist Ernesto i upitao me razumijem li to što čitam i jesam li pročitao o sedmom danu – suboti. Zajedno smo čitali Postanak 2,1-3, gdje se kaže da se Bog odmarao, blagoslovio i posvetio sedmi dan tjedna. U tom trenutku počeo sam shvaćati što mi nedostaje. Na svoja pitanja pronašao sam odgovore i ujedno biblijsku istinu. Odlučio sam saznati još više uz Ernestovu pomoć, tako da sam se u dogledno vrijeme krstio i postao vjernik Adventističke crkve.

Budući da sam tu odluku dosljedno proveo, naravno da sam ostao bez posla. Kako ću sada uzdržavati svoju obitelj? Ali Bog je i za to imao plan. Ernesto me je pozvao da postanem literarni evanđelist pa sam se prijavio za poduku i odmah počeo raditi.

Doista sam bio kao glavnja, kao što nam govori današnji tekst. Negativne strasti ratovanja gorjele su u mojem srcu. Ali gorjeti u ognjenoj revnosti za Krista daleko je bolje! Sada sam sretan što sam stupio u službu mojega Kralja nad kraljevima kao literarni evanđelist.

Antonio Agguid, Filipini


Komentiraj