Karakter se otkriva u djelima

30. 03. 2016.

“Poslije nekog vremena žena njegova gospodara zagleda se u Josipa i reče mu: ‘Legni sa mnom!’ On se oprije i reče ženi svoga gospodara: … ‘Pa kako bih ja mogao učiniti tako veliku opačinu i sagriješiti protiv Boga!’” (Postanak 39,7-9)
Josip se po Božjoj promisli, lišen svojeg sretnog doma, pouka i primjera bogobojaznog oca, našao u duboko poganskoj obitelji. Tu je njegova vrlina bila žestoko kušana. U životu mlade osobe trenutak kad se odvaja od utjecaja doma i mudrih savjeta i stupa na novu scenu gdje je čekaju teške kušnje, uvijek je kritično razdoblje. … Bog je bio s Josipom u njegovom novom domu. Josip se držao puta dužnosti. Trpio je zlo, ali ga nije činio. Uživao je u Božjoj ljubavi i zaštiti jer je svoja vjerska načela unosio u sve čega bi se prihvatio. Kako je velika razlika između Josipovog slučaja i slučaja mladih ljudi koji namjerno stupaju na neprijateljevo tlo izlažući se Sotoninim žestokim napadima. Josip je stradao zbog pravde, dok drugi upadaju u nevolje koje su sami izazvali. Josip nije krio svoju vjeru ni pobožnost da bi izbjegao progonstvo. Gospodin je omogućio Josipu da napreduje, ali je on usred najvećeg blagostanja upao u najdublju nevolju. Razvratna žena njegovog gospodara salijetala ga je da stupi na put pakleni (vidi Izreke 5,5; 7,27). Hoće li Josip podrediti zlato svojeg karaktera zavođenju jedne razvratne žene? Hoće li se sjetiti da je Božje oko na njemu? Malo je opasnijih i kobnijih kušnji za mladog muškarca od kušnje senzualnosti, i koja će se, ako joj se popusti, pokazati tako pogubnom za dušu i tijelo u sadašnjosti i u vječnosti. Čitava njegova budućnost ovisila je o odluci koju će donijeti u tom trenutku. Josip je smireno pogledao prema Nebu tražeći pomoć i pustio svoju gornju haljinu ostavljajući je u rukama kušačice. Dok su mu oči blistale čvrstom odlučnošću umjesto nesvete strasti, uzviknuo je: “Pa kako bih ja mogao učiniti tako veliku opačinu i sagriješiti protiv Boga!” … Prava vjera prožima sve misli uma prodirući do tajnih odaja srca, do svih pobuda, ciljeva i težnji, obuhvaćajući naš život u njegovoj sveukupnosti. “Ti si Bog, Svevidljiv” (Postanak 16,13 — Šarić) bit će lozinka, čuvar života. … Ali Josip je bio kršćanin. … On se zanimao za probleme drugih zatvorenika. Bio je vedar i zračio je plemenitošću pravog kršćanina. Bog ga je tim discipliniranjem pripremao za položaj velike odgovornosti, časti i korisnosti, i on je bio spreman prihvatiti … ono čemu ga je Gospodin želio poučiti. (Letter 3, 1879.; Manuscript Releases 4, 220—223)