“Ako budete vjerovali, sve što zatražite u molitvi, primit ćete.” (Matej 21,22 — Suvremeni hrvatski prijevod)
Što nebeski anđeli mogu misliti o jadnim bespomoćnim 143 ljudskim bićima koja se suočavaju s kušnjama, o bićima prema kojima Božje srce osjeća bezgraničnu ljubav i spremno im je darovati više no što mogu iskati i zamisliti, a koja se tako malo mole i imaju tako malo vjere? …
Tama zloga obavija one koji zanemaruju molitvu. Neprijatelj ih šapatom kuša navodeći ih na grijeh, samo zato što se ne služe prednošću koju im je Bog dao božanskom ustanovom molitve. Zašto Božji sinovi i kćeri oklijevaju moliti, kad je molitva ključ u rukama vjere koji otvara nebeske riznice u kojima se čuvaju neograničena bogatstva Svemogućega? Ako se ne budemo neprestano molili i budno bdjeli, izložit ćemo se opasnosti da postanemo nemarni i da skrenemo s pravog puta. Neprijatelj se stalno trudi da nam zapriječi put k prijestolju milosti, kako usrdnom molitvom i vjerom ne bismo dobili milost i snagu da se odupremo kušnji.
Postoje određeni uvjeti koje moramo ispuniti ako želimo da Bog čuje naše molitve i da ih usliša. Jedan od prvih uvjeta je svijest da nam je Njegova pomoć potrebna. On je obećao: “Jer na žednu ću zemlju vodu izliti, i po tlu sušnome potoke.” (Izaija 44,3) Oni koji su gladni i žedni pravednosti, koji čeznu za Bogom, mogu biti sigurni da će se nasititi. Srce se mora otvoriti utjecaju Duha, jer inače ne može primiti Božji blagoslov.
Naša velika potreba sama je po sebi dokaz koji govori u našu korist. Ali moramo tražiti od Gospodina da nam to učini.
On kaže: “Molite, i dat će vam se!” (Matej 7,7) “On koji čak nije poštedio vlastitog Sina, već ga predao za sve nas, kako nam neće dati sve ostalo s njime?” (Rimljanima 8,32)
Ako u svojemu srcu gajimo bezakonje, ako smo prionuli uz bilo koji nama poznati grijeh, Gospodin nas neće čuti; ali molitva pokajničke, skrušene duše uvijek će biti prihvaćena. Kad ispravimo sva zla kojih smo svjesni, možemo biti uvjereni da će Bog odgovoriti na naše molbe. Naše zasluge nas nikada neće preporučiti Božjoj naklonosti — mi ćemo se spasiti Kristovom dostojnošću, očistit ćemo se Njegovom krvlju. Ipak, i sami moramo nešto pridonijeti, moramo ispuniti uvjete da bismo bili prihvaćeni. (Put Kristu, str. 98—100)