“Nemamo, naime, nekoga velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego jednoga koji je iskusan u svemu (kao i mi), samo što nije sagriješio.” (Hebrejima 4,15)
Sebičnoj Sotoninoj duši bilo je neshvatljivo da postoji toliko velika dobrota i ljubav prema prevarenom rodu da je Knez Neba napustio svoj dom i došao na svijet ukaljan grijehom i žigosan prokletstvom. On je poznavao neprocjenjivu vrijednost vječnih bogatstava koju ljudi nisu poznavali. Iskusio je čisto oduševljenje, mir, uzvišenu svetost i nepomiješanu radost nebeskog doma. Prije svoje pobune uvidio je zadovoljstvo koje pruža potpuno Božje odobravanje. Znao je da je Njegova sila neograničena.
Sotona je shvatio da je poražen. Sada se plašio da će njegova vladavina nad svijetom biti osporena, njegovo pravo dovedeno u pitanje i njegova sila slomljena. Znao je na osnovi proročanstva da je prorečen Spasitelj i da Njegovo kraljevstvo neće biti osnovano zahvaljujući zemaljskoj pobjedi, svjetovnoj časti i isticanju. Znao je da su stara proročanstva pretkazala da će nebeski Knez uspostaviti kraljevstvo na Zemlji koju je on prisvojio kao svoj posjed. Ovo kraljevstvo obuhvatit će sva kraljevstva na svijetu, i onda će njegova sila i njegova slava doživjeti kraj i on će primiti kaznu za grijehe koje je unio u svijet i jad koji je donio čovjeku. Bio je svjestan da sav njegov napredak ovisi o njegovom uspjehu ili neuspjehu u nastojanju da pobijedi Krista svojim kušnjama u pustinji. Upotrijebio je svaku vještinu i silu svojih moćnih kušnji da odvrati Krista od Njegove odanosti.
Čovjek ne može spoznati snagu Sotoninih kušnji kojima je iskušavao Božjeg Sina. Svakoj kušnji čovjeku naizgled toliko mučnoj u svakidašnjem životu, toliko teškoj da bi joj se mogao oduprijeti i nadvladati je, Božji Sin bio je izložen u toliko većoj mjeri koliko je vrsnost Njegovog karaktera bila uzvišenija od karaktera palog čovjeka.
Krist je bio iskušan u svemu. … Kao čovjekov predstavnik podnio je najtežu kušnju. Suočio se s najsnažnijom Sotoninom silom. Krist je bio izložen njegovim najprepredenijim kušnjama i pobijedio je u korist ljudskog roda. Ljudi ne mogu biti iskušani više od onoga što mogu podnijeti dok se oslanjaju na Isusa, beskonačnog Pobjednika. (Confrontation, str. 30,31)
Za razmišljanje: Koji me njegovani grijeh čini najpodložnijim kušnji?