“Već (navješćujemo) kako stoji pisano: ‘Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube.’” (1. Korinćanima 2,9)
Dok vaša osjetila uživaju u privlačnoj ljepoti Zemlje, mislite o svijetu koji će doći, svijetu koji nikad neće znati za zlokobnu snijet grijeha i smrti, u kojemu lice prirode više neće biti prekriveno sjenkom prokletstva. Pokušajte zamisliti dom spašenih, ali znajte da će on biti mnogo slavniji od svega što bi čak i najbujnija mašta mogla predstaviti. U raznovrsnim Božjim darovima u prirodi vidimo tek najslabiji odsjaj Njegove slave. (Put Kristu, str. 74)
Uskoro će se otvoriti vrata Neba da kroz njih prođu Božja djeca, a s usana Kralja slave odjeknut će riječi blagoslova poput najljepše glazbe: “Dođite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!” (Matej 25,34) (Isto, str. 110)
Zatim sam vidjela kako je Isus društvo otkupljenih poveo prema gradskim vratima. Na dodir Njegove ruke ona su se pokrenula na svojim sjajnim šarkama pozivajući narode koji su držali istinu da uđu. U gradu je bilo svega čime su se oči mogle naslađivati. Na sve strane vidjela se raskošna slava. Tada je Isus pogledao spašene svete čija su lica odsjajivala slavom; upro je u njih pogled prepun ljubavi i svojim bogatim, milozvučnim glasom rekao: “Vidim trud svoje duše i zadovoljan sam. Vaša je sva ova bogata slava da u njoj vječno uživate. Vašim je patnjama kraj. Više neće biti smrti, ni tuge, ni plača, više neće biti boli.” …
JJezik je odviše slab da opiše Nebo. I kako se prizor preda mnom odvijao, ostala sam zadivljena. Ponesena nenadmašivim sjajem i slavom, odložila sam pero i uskliknula: “O, kakve li ljubavi! Kakve čudesne ljubavi!” Ni najuzvišeniji jezik ne može opisati nebesku slavu i neusporedivu dubinu Spasiteljeve ljubavi. (Rani spisi, str. 232,233)